Jesu li mafija i nacionalni kriminal preselili u dubrovačke ugostiteljske objekte?

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Početak mjeseca obilježilo je mafijaško ubojstvo kakvo Zagreb ne pamti desetak godina. Vinko Žuljević, poznatiji kao Klica, likvidiran je u trenutku dok je išao na misu. Jedino je tada, kažu upućeni, išao sam, osim toga je uvijek imao zaštitare, partnere. Plašio se mobitela i telefona, sve sastanke je obavljao u intimnim prostorima, strogo čuvanima i izoliranima.

Vinko Žuljević Klica nije bio rijedak gost niti u Dubrovniku, a prema neslužbenim informacijama s Dubrovnikom i dubrovačkim ''poduzetnicima'' vežu ga i kumske veze. Proteklih godina je viđan s mnogim utjecajnim ljudima iz Grada i okolice, a svoje poslovno carstvo namjeravao je širiti i u Dubrovniku.

Je li u tome uspio?

Vinka Žuljevića se vezuje za brojne poslovne aktivnosti, međutim on osobno nikada formalno nije bio vlasnik niti jedne tvrtke, niti obrta. Pitanje za pravnu državu je u svakom slučaju odakle tolika osobna imovina, ukoliko isti nikada ništa na svom imenu nije imao, niti radio?

Osim mirovine, Žuljević je bio savjetnik zaštitarske tvrtke Bilić-Erić dok se sumnjalo kako je on i stvarni vlasnik ili suvlasnik, što se nikada nije i dokazalo. Uspjeh tvrtke Bilić-Erić dostigla je i zaštitarska tvrtka Klemm Security, koja je tvrtki Bilić-Erić preotela mnoge poslove, a sve prisutnija je  i u Dubrovniku. Te su zaštitarske tvrtke još 2013. skplopile kartelski sporazum i dogovarale cijene usluga zaštite. 

Konkretno u Dubrovniku tvrtka Bilić-Erić vodi zaštitarske poslove za Grad Dubrovnik, ali i brojne druge objekte u državnom i privatnom vlasništvu.

Da je za dubrovačko ugostiteljstvo zagrizao nacionalni krim milje,  poznato je svima i sve se više o tome šuška. Najbolje je to na svojoj koži osjetio ugostitelj Nikola Bušljeta, vlasnik La Bodege.

U srpnju 2013. godine policija je obrađivala umirovljenog pukovnika HVO-a Vinka Žuljevića, a zbog prijetnji spomenutom Bušljeti. Razlog Žuljevićeve ljutnje je navodno bio započinjanje Bušljetinog biznisa na Hvaru. Žuljević je, kako je tada istraživala policija, Bušljeti rekao kako na Hvaru nema mjesta za dvojicu.

U policijskoj službenoj bilješci bilo je navedeno kako je Bušljeta bio pozvan na sastanak u restoran Sesvetska dolina u travnju ove godine te kako su ga tamo čekali Žuljević, Ćurković i još dvojica muškaraca. Bušljeta je to ljeto pripremao veliki poslovni proboj na Hvar.

Iste godine, Bušljetu ispred kuće dočekuje napadač sa željeznom šipkom u rukama, a on uspijeva pobjeći. Godinu dana kasnije, Bušljeti su zapalili ugostiteljski objekt na Jarunu što je svakako splet povezanih priča u kojima se može utvrditi povezanost.

Lov na ugostiteljske objekte

Kako anonimno objašnjava sugovornik koji je pristao na razgovor za Dubrovački dnevnik, Žuljević i njegova ekipa s kojom je držao većinu tvrtki u Dubrovniku i u okolici Dubrovnika su željeli započeti dosta velike projekte. Pitanje je što je u međuvremenu prošlo i koji se ljudi skrivaju iza nekih 'lokalaca' ugostitelja,  koji su zapravo samo fiktivni vlasnici.

Da je zagrebačkim poduzetnicima Dubrovnik važan i da je njihova intencija zauzimanje što većeg broja već zauzetih objekata potvrđuje i zainteresiranost za Revelin, kojem krajem godine ističe petogodišnji ugovor, a samo je pitanje hoće li se dosadašnji vlasnici obrta Afrika nakon brojnih pritisaka, uopće javiti za produžetak ugovora nakon što su od samog Revelina stvorili brand i mjesto u kojem se Dubrovnik nakon dugo godina mogao svrstati na kartu turističkih odredišta za mlađu populaciju turista.

I sama Bodega, koja je protekle godine otvorila svoj ugostiteljski objekt, došla je umjesto Nike shopa koji je dugo godina bio u zakupu u Lučarici. Na natječaju 225 kvadrata prostora s najvećom ponudom došla je Bodega te već prve sezone krenula u pritiske prema Gradu Dubrovniku u inzistiranju da se veliki dio prostora kojeg je koristila popularna kafana Cele da upravo njima u zakup. Brojni pritisci putem medija su urodili plodom i Bodega je već u ovoj godini dobila brojna mjesta na štetu Cele.

Tko su stvarni vlasnici dubrovačkih prestižnih ugostiteljskih objekata zapravo nikada neće biti službeno poznato, dok su špekuliranja o tajkunima godinama poznata. Zna se i tko je peti ortak u slučaju Dubrovačka banka, a zna se i tko su brojni vlasnici koji se skrivaju iza imena naših sugrađana.

Sve dok se u ovom slučaju ne obistini tvrdnja da se u svezi razotkrivanja tajni zaklela zemlja raju, i dalje ćemo ispijati kave i koktele u nadi da su vlasnici obrta i kultnih ugostiteljskih lokala mirni obiteljski poslovni ljudi iz Dubrovnika.

Popularni Članci