Nakon što se valjda vodio logikom da se korektnost vraća korektnošću i dolaskom na mjesto gradonačelnika napravio golemu pogrešku zadržavši gotovo sve pročelnike i direktore najvažnijih odjela i tvrtki, Vlahušić je na finimentu očito shvatio kako mu je ta logika iz godine u godinu sve više štetila pa je pod mišku stavio metlu i krpu i krenuo u proljetno čišćenje.

Tijekom šestogodišnje vladavine doživljavao je opstrukcije u provedbi svojih ideja i projekata, kako od pročelnika tako i od direktora gradskih tvrtki. Banalni primjer koji potvrđuje ovu tezu je slučaj jedne manje gradske tvrtke gdje je u samoj završnici prijevremenih izbora direktor sms porukama, koje je slao sa službenog mobitela, otvoreno lobirao za jednog od Vlahušićevih protukandidata. Nesporno je da bi bilo jednako poražavajuće da je isti direktor sa službenog mobitela agitirao za samog Vlahušića, međutim deprimirajuća je konstatacija da je navedeni direktor javni novac uopće trošio na promociju bilo kojeg kandidata.

Agitatorom za oporbu se može također nazvati direktor koji je pred pad proračuna počeo u Gornjim selima naplaćivati račune, tik pred izbore. Pravdao se, navodno zakonskim odredbama. Isti zakon nije poštivao i na otocima, gdje danima otočanima nije izvršena usluga koju plaćaju, a koju ta gradska komunalna tvrtka obavlja. Vjerojatno se može protumačiti da je cilj te 'zakonske zaobilaznice' bio da se otočane okrene protiv Gradske uprave i gradonačelnika.

Da ovi primjeri nisu usamljeni svjedoče mnogobrojna lica koja se i dan danas smiješe s plakata postavljenih na zato nepredviđenim mjestima kao što su autobusne stanice, pale, semafori, prometni znakovi, trafostanice, kontejneri, dok komunalno redarstvo nije ni prstom maklo da se prekršitelji sankcioniraju.

Za koga rade ljudi koji godinama obnašaju visoke funkcije, jesu li padom Gradskog vijeća pale sve zakonske odredbe, jesmo li u tom trenutku postali divlji zapad, mjesto bezvlašća i sveopće anarhije?

Očito jesmo, iako su svi akteri uredno primali svoje, ionako visoke dohotke. No, krivca ne treba uvijek tražiti u tim pojedincima nego i u ljudima koji su ih godinama držali na funkcijama. Konkretno, glavni krivac za (ne)rad tih ljudi leži u aktualnom i bivšem gradonačelniku Andru Vlahušiću.

Građani su s razlogom rezignirani 'kamilicom' smjena lijeve koalicije i Andra Vlahušića kada je došao na vlast 2009. godine. Ostavivši veliki broj starih izraubanih kadrova, zapravo je sebi i Gradu ugrozio budućnost. Umjesto sinergije u Gradskoj upravi imao je i ima lutke na koncu nekih drugih ljudi koji su godinama hinili oporbu.

Kako se može čuti iz Gradske uprave, Vlahušić zamjene na svim pozicijama želi provesti bezbolno, što bi u prijevodu moglo značiti da ne želi lomiti preko koljena te da će dio direktora dobiti zamjenike ili savjetnike odnosno 'nadzor' iz Gradske uprave, dok bi oni smijenjeni direktori postali savjetnici do stjecanja uvjeta za odlazak u mirovinu, poput Sanitatovog Nika Kapetanića koji do mirovine broji sitno.

Na mjestu direktora Libertasa mirovinu bi mogao  dočekati i Đuro Deranja, kojeg su Vlahušić i Vićan doveli natrag na direktorsku poziciju, nakon što ga je Dubravka Šuica otpremila radi naplate karata u vrijeme dok je Papa Ivan Pavao II. gostovao u Dubrovniku.

Vlahušić je navodno zadovoljan njegovim radom te ga je spreman, do odlaska u mirovinu, zadržati na čelnom mjestu.

Najdugovječniji direktor Pero Kaciga sigurno napušta mjesto direktora Čistoće, dok se može očekivati da će on, prema dosadašnjim potezima Vlahušića, doći na mjesto savjetnika u istoj tvrtki gdje će dati svoj doprinos gomilanju ionako nabujalog gradskog aparata.

Proteklih dana se posebno špekulira gdje će završiti voditelj HNS-ove kampanje i direktor Sanitata. Za sada je samo neslužbeno potvrđeno da Dujmović odlazi s mjesta direktora Sanitata. Šuška se i kako je njegovo odredište mjesto predsjednika uprave Vodovoda Dubrovnik, gdje bi trebao nastaviti voditi tu tvrtku zajedno s Perom Miškovićem. Dosadašnji član uprave Ljubomir Medaković svoju karijeru će prema tim navodima nastaviti i dalje u Vodovodu i to kao jedan od direktora unutar organizacije.

Direktorsku stolicu Valentina Dujmovića u Sanitatu trebao bi preuzeti mladi Vedran Kunica na kojega su ovih dana već 'osuli' rafalnu paljbu. Špekulirali su da nema potrebno stručno obrazovanje, što je malo vjerojatno budući da mu je rektorica Vesna Vrtiprah ranije povjerila sveučilišnu tvrtku Maribic na Bistrini. I sam Vedran Kunica, kojeg smo kontaktirali kako bi provjerili navode, kaže kako nema komentara na moguće imenovanje u tom komunalnom društvu, a da je po pitanju njegovog obrazovanja istina da nije završio fakultet, ali drugi, koji je upisao nakon što je diplomirao na Sveučilištu u Dubrovniku. 

Od sigurnih, koji su već u izbornoj noći mogli pakirati svoje stvari, je i direktor Boninova Zlatko Uršić. Njegovo ponovno imenovanje je uslijedilo 2013. godine na inzistiranje Pera Vićana, koji je pošto poto želio udaljiti Mariju Kisić Kamić. Pritiscima nije odolio Vlahušić te je Kisić Kamić napustila Boninovo.

Po pitanju pročelničkih funkcija situacija je daleko kompleksnija jer se radi o profesionalnim funkcijama. Tom problemu se u lokalnim samoupravama i izvan Dubrovnika doskače sistematizacijom upravnih odjela, promjenama naziva i samim time smjenom 'nepoćudnih' s pročelničkih funkcija.

Među pročelnicima koji sigurno odlaze se spominju dva imena. Jedno od njih je Nikola Pavlović koji uskoro odlazi u mirovinu, dok bi za njim trebala otići Marita Daničić, pročelnica Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama. Njoj je mirovina svjetlosnu milju daleko, a na toj udaljenosti bi je navodno volio vidjeti i sam Vlahušić, a  zbog konstantnog šurovanja s jednom drugom političkom opcijom koja nije HDZ.

Na mjesto Nikole Pavlovića, pročelnika za financije bi trebala doći Anita Burić, dosadašnja pročelnica za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu.

Od bitnijih trgovačkih društava u kojima Grad Dubrovnik ima velike poslovne udjele spominje se i Luka Dubrovnik gdje je predsjednik uprave Božidar Memed.

Njemu o glavi radi vlastiti dubrovački SDP koji smatra da je Memed čovjek Olge Muratti, koja već duže vremena nije u SDP-u pa smatraju kako navedeno mjesto pripada stranci međutim ne baš Božidaru Memedu. Što će se po tom pitanju dogoditi pokazat će vrijeme. 

Dok se ove sudoku križaljke ne popune jedno je jasno. Građani su i 2009. očekivali promjene koje nisu dobili unatoč jasnom obećanju Andra Vlahušića.

Iako su ga 2009. godine honorirali ogromnom podrškom, on je zapravo po pitanju kadrovskih promjena skuhao čaj od kamilice. Sam Darinko Iveković je pao bez ispaljenog metka, dok se mjesecima natezalo sa smjenom Zdenka Medovića. On je svoju zadovoljštinu potražio putem suda i pobijedio svoje kolege pravnike, što i nije baš teško s obzirom na njihov gubitnički mentalitet proteklih godina.

I pored neispunjenih obećanja Vlahušića su građani ponovno nagradili solidnom podrškom u proljeće 2013. Ni tada im nije vratio jednakom mjerom.

Hoće li u Vlahušićevom slučaju igrati treća sreća? Može li sam Vlahušić otvoriti vrata Gradske uprave i zahvaliti se onima koji nisu ispunili očekivanja, kako građana tako i njega samog?

Sami građani i nisu toliko zahtjevni. U uspješnom Gradu, a mi mu volimo tepati da je primjer drugima, jednakost građana mora biti neupitna. Ne smije biti onih koji su iznad zakona i iznad pravila. Ne smije biti onih kojima pauk ne uklanja automobile, a kada se to slučajno dogodi onda mu se radnici moraju danima ispričavati. Ne smije biti onih kojima se oprašta dug za vodu ili druge gradske usluge, u globalu onih koji ne žive kao normalni i civilizirani građani Dubrovnika.

Je li društvo jednakosti onaj minimum koji Dubrovnik još zaslužuje? Je li ipak došlo vrijeme promjena koje Vlahušić najavljuje od proljeća 2009.?

Nikša Klečak