Ovoga mjeseca dubrovački biskup Mate Uzinić blagoslovio je kapelicu svetog Martina u Osobjavi na Pelješcu, čiju je rekonstrukciju i izgradnju financirao vlasnik Pema Lovorko Milošević, koji je rodom iz tog mjesta. Milošević je, svaka mu čast, dao novac za obnovu potpuno razrušene kapelice, koja se na ovaj način ponovno stavila u funkciju.

Međutim, paradoksalna je uloga Miloševića u ovoj obnovi. Valjda crkve i kapelice postoje da bi ih vjernici pohodili, i u njima se molili. Oni obično to rade nedjeljom, ali nedjeljom radi i  većina zaposlenika trgovačkog lanca Pemo. Milošević je znači obnovio kapelicu kako bi je vjernici mogli pohoditi nedjeljom, istim onim danom kada u njegovim butigama vjernici-radnici nemaju slobodan dan.

Netko će sad reći da većina butiga Pemo nedjeljom radi 'samo' ujutro, pa da vjernici mogu pohoditi misu i u popodnevnim satima. To jest istina, ali ako netko radi nedjeljom ujutro, pitanje je hoće li uopće stići na misu, jer ga doma kad se vrati s posla, čekaju brojne obaveze poput ručka i sličnih stvari. Ako tome pridodamo djecu, jasno je da je zaposlenicima Pema koji rade nedjeljom odlazak na misu ravan podvigu.

Zanimljivo, biskup Uzinić je prilikom blagoslova očitao bukvicu Miloševiću u vezi radne nedjelje, doduše ne znamo je li to napravio svjesno ili nesvjesno.

- Radnici trebaju biti u mogućnosti naći vremena za svoju obitelj i Gospodina. No to nije poruka samo poslodavcima . Ovo je također poruka i nama koji smo vjernici i koji nedjelje ne bismo trebali provoditi po trgovinama. Ne moramo kupovati nedjeljom da bismo preživjeli. Kad mi ne bismo kupovali nedjeljom, a kažemo da nas ima preko 93 posto kršćana u Hrvatskoj, onda ni trgovine ne bi imale smisla biti otvorene – istaknuo je biskup dodavši da je obnova ove crkve, gledajući povijesnu i kulturnu stranu, lijepa, no da je problem ako su to glavni motivi, jer vjera mora biti prvi motiv, jer drugo bez nje nema smisla.

Uzinić ima pravo. Nitko ne bi umro od gladi da nedjeljom nijedna trgovina ne radi. Tako je bilo u onoj državi, i nitko od toga nije stvarao probleme. No ovu bi odluku trebali donijeti vlasnici lanaca, a ne njihovi kupci. Naravno da će kupci iskoristiti mogućnost što su trgovine otvorene i da će kupovati nedjeljom. Ali da lanci ukinu tu mogućnost lako će se naviknuti.

No znamo da je Miloševiću i drugim vlasnicima trgovačkih lanaca na pameti  kao najvažnija stavka poslovanja - zarada. Umjesto da čovječanstvo napreduje prema boljem i humanijem, te da radi sve manje, kako bi imali više vremena za sebe i svoju obitelj, događa se obrnuta stvar. Radi se i petkom i svetkom, a radnici nemaju vremena za ništa.

Prije 150 godina bilo je normalno da radnici rade 16 sati dnevno, a danas je sama pomisao na to grozna i izaziva jezu. Onda su se radnici u Chicagu pobunili, i sve se promijenilo.

U budućnosti će doći vrijeme, kad će se radni dan jako skratiti, primjerice svega četiri ili pet sati uz slobodne vikende. Umjesto da Milošević uđe u povijest kao prvi poslodavac trgovačkih lanaca koji je ukinuo radne nedjelje (a zašto ne i subote?), on, što je pohvalno, daje novac za obnovu kapelice, ali džaba to dobročinstvo kada će ona zjapiti prazna, jer ljudi, radeći po čitave dane uključujući nedjelju, nemaju vremena ni za sebe i svoju djecu, a kamoli za Boga i Gospodina.

MM