'Žena je stvorena iz rebra muževog, ne iz njegovih stopala da se po njoj gazi, ne iz njegove glave da se njome vlada, već iz njegovog boka da mu bude jednaka, ispod ruke da bude zaštićena, pored srca da bude voljena'. Nažalost, ovo je muški svijet.

Jučer Zagrebom paradira povorka od sedam tisuća ljudi koja, 25 godina nakon osamostaljenja Hrvatske, vlastiti narod uči što je obitelj, a što Hrvatska. Jer oni koji nisu ZA povlaštena prava heterosekusalnih osoba, odmah su PROTIV Domovine. Jer oni koji nisu ZA to da se definicija obitelji definira Ustavom, odmah su PROTIV Domovine. Jer oni koji nisu ZA zabranu abortusa, odmah su PROTIV Domovine. Jer oni koji nisu ZA njih, oni su PROTIV Domovine, života, obitelji i svih temeljnih ljudskih načela. Oni koji su PROTIV su šikanirani, odbačeni, izdvojeni i pribijeni na stup srama jer se ne uklapaju u njihova mjerila onoga što je točno, normalno, moralno i ispravno.

Što Željka koja posjeduje vilu na Šipanu zna o mukama prosječne hrvatske žene?

Cijela ta  povorka od nekoliko tisuća presvijetlih, neiskvarenih moralista koji iz nekog samo njima poznatog razloga vrijede više od običnih smrtnika koji se ne uklapaju u njihovu viziju moralnog i ispravnog ne bi bila toliko smiješna da nije predvođena ženom koja se bori protiv prava žena. Da nije predvođena ženom koja u posjedu ima luksuznu vilu s nogometnim igralištem na Šipanu i tvrtku koja ostvaruje milijunsku dobit od 'motrenja' nuspojava lijekova. I ona predstavlja arhetip tipične Hrvatice, no što ona zna o svakodnevnim mukama jedne tipične hrvatske žene koja nikada nije posjedovala tvrtku koja ostvaruje milijunsku dobit i koja nema luksuzne vile po hrvatskim otocima? Što ona zna o mukama i agoniji s kojom se susreće jedna Hrvatica koja je primorana na abortus jer još jedno dijete ne bi imala kako prehraniti jer nema ni vilu, a ni tvrtku koja joj donosi cijelo bogatstvo? Naime, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije iz 2013. godine s kojima je tada raspolagao Dubrovački dnevnik, na pobačaj se najčešće odlučuju žene u dobi između 30 i 39 godina, i to najčešće udate žene koje imaju dvoje ili troje djece, a nemaju financijsku mogućnost prehraniti još jedno dijete.  

Na ovom svijetu vjerojatno postoji jako malo osoba koje smatraju kako abortus treba biti sredstvo kontracepcije. Na ovom svijetu također sasvim sigurno postoji jako mali broj žena koje su se na abortus odlučile olako i za koje taj čin nije predstavljao mučno i traumatično iskustvo. Ali se odlučila na njega jer je zatrudnjela neplanirano ili nasilno. Ili zato što je strah od osude ionako patrijahalnog društva, jer je zatrudnjela, kako ZA ekipa voli reći, 'u grijehu', s osobom s kojom možda to nije htjela, ili možda nije smjela. Ali tko je bez grijeha neka baci kamen prvi! Na poslijetku, možda jednostavno nije imala alternativu zbog financijskih razloga što je, prema podacima, najčešći slučaj. Možda je svjesna kako 1 000 eura dara za novorođeno dijete od strane velikodušne Vlade nije dovoljno za njegovu hranu, pelene, igračke, a nakon toga i knjige, školske potrepštine i različite troškove o kojima žena koja posjeduje vilu na Šipanu niti išta zna, niti išta može znati.

Što o tome znaju oni koji dijele narod?

Svi oni koji nešto rade u ime naroda i u ime obitelji, tada bi svakako trebali to raditi u ime CIJELOG naroda i u ime SVIH obitelji. Jer, htjeli to priznati ili ne, hrvatski narod su katolici, ali i muslimani, pravoslavci, židovi, ateisti, agnostici. U hrvatski narod spadaju i tradicionalne obitelji koje odgajaju petero djece, ali i obitelji koje se ne odlučuju na djecu uopće. U hrvatski narod spadaju i heteroseksualci, homoseksualci, biseksualci, ali i oni koji su posve aseksualni i ne preferiraju nijedan spol. U hrvatski narod spadaju i žene koje su ponosne majke i koje su više puta rodile, ali i one žene koje ne mogu ili ne žele imati djecu. Na poslijetku, u hrvatski narod spadaju i žene koje su abortirale.

Ukoliko se u obzir uzme kako su svi oni hrvatski narod, tada bi povorka uistinu i mogla napraviti jedan prosvjed u svrhu borbe za njihova prava; za život. Ali ne u svrhu borbe za 'život' u kojem oni ženama onemogućuju pravo na izbor i vrlo često mučnu, ali često jedinu alternativu, nego borbu za život dostojan čovjeka u vlastitoj Domovini. Borbu da se svakom stanovniku Hrvatske omogući normalno školovanje, mogućnost da radi, živi, stvara i gradi svoju obitelj. Možda bi tada bilo puno manje abortusa ukoliko bi Država njihovom djetetu mogla omogućiti normalan život i sigurnu budućnost.

Što o tome zna ekipica koja je protiv informiranja o kontracepciji?

Jedna od najpoznatijih borkinja za ženska prava Rada Borić za Dubrovački dnevnik je, jednom prilikom, na temu abortusa izjavila kako bi se broj neželjenih trudnoća, pa samim time i abortusa, zasigurno smanjio kad bi kontracepcija bila dostupna i besplatna, što nije. Osim toga, naglasila je kako problem predstavlja i to što se građani i građanke nemaju gdje informirati ni obrazovati o kontracepciji. Logično je kako bi informiranje o kontracepciji i načinu njene primjene sasvim sigurno smanjilo broj neželjenih trudnoća, pa time i abortusa. Međutim, što o tome zna ekipica koja maršira Zagrebom, a koja se prije toga borila protiv uvođenja Zdravstvenog odgoja u sklopu kojeg bi se mladi ljudi, i prije stupanja u seksualne odnose, informirali o kontracepciji i zaštiti od neželjene trudnoće?

Naravno, sudionici povorke nisu poduzeli nikakve radnje kako bi se borili za život, ali za život dostojan čovjeka, nego suprotno tome žele ukinuti žensko pravo na dostupan i siguran pobačaj  koji je legalan u Hrvatskoj. Nisu se borili za informiranje o kontracepciji kako bi se smanjio broj pobačaja. Na poslijeku, nije se ni gospođa koja predvodi povorku ponudila da ženama koje ne mogu prehraniti još jedno dijete osigura određene donacije jer podaci govore tko se i zašto najčešće odlučuje na pobačaj. To bi bila prava borba za narod, obitelj i Domovinu. Sve ostalo je još samo jedna u nizu podjela na ZA i PROTIV, na Velike Hrvatine i Krive Hrvate, na one čiji je djed bio ustaša, a čiji partizan.

Muškarci, što vi znate o tome?

Biti majka u današnjem društvu i današnjim prilikama nikada nije bilo teže. Veliki broj Hrvata od pripadnica nježnijeg spola očekuju da budu prave žene. No, osim što se od njih očekivalo, baš kao i oduvijek, da moraju držati tri kantuna kuće, danas se očekuje i da, uz sve to, moraju raditi i kao muškarci. Nakon njene smjene koja vrlo često premašuje osam radnih sati, patrijahalno hrvatsko društvo pred nju stavlja dodatne zadatke jer ona mora biti i domaćica koja će nakon toga skuhati, oprati i počistiti kako ne bi povrijedila muškost njenog alfa mužjaka. Na kraju dana, ona mora biti majka koja brine oko djeteta koje ima gripu, ili mu pomaže oko domaćih radova, ili komunicira s njime o odrastanju, njegovim problemima ili mu pokušava usaditi određene ljudske i moralne vrijednosti. Htjeli to priznati ili ne, još uvijek se loš odgoj djeteta, prljav stan, nepripremljen ručak ili muškarčeva izgužvana košulja percipira kao propust njegove supruge. O brojkama u kojoj mjeri su žene češće izložene seksualnom uznemiravanju i šovinizmu na radnom mjestu, a u kojoj mjeri se rjeđe nalaze na političkim listama ili rukovodećim pozicijama od muškaraca je već dosadno govoriti jer je općepoznata i više puta prožvakana tema. Oko koje se malo tko, zapravo, uopće zabrinjava.

Zato, dragi muškarci, čuvajte svoje Dubrovkinje, Konavoke, Župke, Primorke kao kap vode na dlanu jer samo one znaju s kakvim se svakodnevnim problemima susreću i koliko im je ponekad teško samo zato što su žene. Čuvajte ih i onda kada donose teške i mučne odluke jer, u ovakvom društvu, one su vrlo češće teže za njih same nego što bi to bile da ste vi u pitanju. Kao što kaže stari feministički natpis: 'Da muškarci moraju rađati, pobačaj bi bio upisan u zakon svake države na svijetu'.