Razvojna agencija DURA odlučila je provesti projekt oslikavanja grafitom ulaz u Mokošicu. Čak su građanima ponudili da mogu birat, između dva prijedloga, koji im je bolji. U oba prijedloga grafita, riječ je o prirodi.

To da DURA želi uljepšati svakodnevni prostor građanima je hvalevrijedan projekt, međutim, u ovom su slučaju možda pogriješili i motiv grafita i mjesto na kojem bi ga oslikali. Naime, godinama ulaz u Mokošicu krase Hajdukova obilježja i moje je mišljenje da bi tako trebalo ostati u budućnosti.

Zašto da ulaz u cijeli jedan kvart bude oslikan simbolima nogometnog kluba? Nije ovdje riječ samo o nogometu. Hajduk je za Dalmaciju puno više od sporta.

Hajduk je kultura, tradicija, identitet... Upravo u 21. stoljeću kada, zbog globalizacije i širenja kapitalizma, gotovo svaki europski grad počinje nalikovati jedan na drugoga, te sitnice poput grafita lokalnog nogometnog kluba daju autentičnost nekom prostoru, zbog čega ga turisti još više cijene. Nije li primjerice Christiania, cijeli jedan kvart u Kopenhagenu, postao popularan među brojnim turistima, među ostalim, i zbog sjajnih grafita koji naglašavaju njenu autentičnost (doduše jedinstvenost Christianie nije nogometni klub, nego marihuana, ali bit je ista)?

Što bi, recimo, Buenos Aires bio bez grafita Boce Juniors ili River Platea? Što je Rim bez grafita o Romi, Laziju, Francescu Tottiju? Što je nogometni klub Barcelona, nego simbol Katalonije? Isto kao i Hajduk Dalmacije. Uostalom Barcelonin službeni slogan glasi Més que un club, odnosno Više od kluba.

Prijedlog grafita za ulaz u Mokošicu

Stoga ne samo da treba ulaz u Mokošicu oslikati vrhunskim grafitom s obilježjima Hajduka, nego svako mjesto u Dubrovniku, koje je pogodno za grafit, može postati pravo malo umjetničko djelo s kojeg se diči autentičnost ovog kutka svijeta. Tako bismo mogli imati grafite o Hajduku, karaci, vaterpolu, maslini, svetom Vlahu…

Po mojem skromnom mišljenju (možda griješim i nisam u pravu), DURA bi trebala provesti projekt oslikavanja ulaza u Mokošicu Hajdukovim grafitom, točnije odabrati neki prijedlog, između više pristiglih radova, koji bi se umjetnički najbolje uklopio u taj prostor.

Naravno, zabranilo bi se korištenje južnjačkih zastava kakve su do sad krasile ulaz u Mokošicu, jer su se pod tim simbolom događala ogromna kršenja ljudskih prava i rasizam.

Nažalost, u Dubrovniku nema previše grafita, posebno ne onih koji zadovoljavaju umjetničku formu. U biti, jedini grafiti, koji su trenutno kvalitetni u Dubrovniku i okolici, su Hajdukovi grafiti (nažalost u kvartu Sedam smrtnih grijeha vrhunski grafiti Olivera Peza su izblijedili). S druge strane, postoje brojni dubrovački kreativci, koji bi itekako imali što reći u uličnoj umjetnosti.

Sjajno je da je DURA krenula s grafitima, nadamo se da će u budućnosti biti još ovakvih inicijativa, ali, ponavljamo, ulaz u Mokošicu bi trebao biti rezerviran za simbol Hajduka, jer ne samo što je splitski klub autentičnost Dalmacije, nego taj dubrovački kvart ima brojne navijače okupljene u Torcidu Mokošica, koja se do sada istaknula brojnim humanitarnim, te drugim spektakularnim akcijama poput proslave Hajdukova stotog rođendana bakljadom na zidinama, te je i sama postala simbol toga, često zaboravljenog dijela grada.

Maro Marušić