Količina i intenzitet događanja posljednjih nekoliko dana teško se mogu objasniti nekom van Hrvatske pa zato ni najmanje ne čudi što Tihomir Orešković ostavlja dojam čovjeka koji je pao s Marsa. Usprkos toga, pokazao je da ga je obilježilo odrastanje u civiliziranoj demokraciji zbog čega se vrlo pristojno i dostojanstveno obratio Saboru pokušavajući oprati blato kojim su ga nesmiljeno gađali iz Domoljubne koalicije bez uzvraćanja iste takve blatnjave baražne vatre. A mogao je, i itekako je imao s čime. U ime nacionalnih interesa prešutio je neke gadne stvari zbog kojih je onog dana tako naglo odjurio u SOA-u i zbog čega je i tražio  ostavku šefa HDZ-a.

Predsjednik Sabora Rainer tek je u trenutku kad je dobio osamdesetak potpisa za raspuštanje Sabora shvatio  što mu se dogodilo. Nitko od tih velikih dječaka u vrhu HDZ-a još dan prije kad su slavodobitno rušili svoju vlastitu Vladu nije pomislio da diže ruke i za vlastito rušenje. Kako je to moguće? Što im se dogodilo da im  nije proradio, u političara toliko izražen,  instinkt za  samoodržanjem. Ako išta, Karamarku se mora priznati nevjerojatan dar kojim uspijeva uvjeriti, ne samo sitne kalkulante, nego i ljude s težinom u stranci, da ima još nekog asa u rukavu, da ima plan s kojim će im osigurati vlast. Gotovo sve, ali ovaj put, ne i Vasu. Nakon odluke o rušenju Oreškovića Vaso se nije oglasio, nije sudjelovao, micao se od kamera i šutio je. Sam nije mogao ništa ili je mogao, a nije, no ipak je jasno pokazao da u tome ne želi sudjelovati, jednako kao i naši europarlamentarci i zastupnici  Krstičević i Tuđman uz  još nekoliko zastupnika koji nisu bili za rušenje Vlade, ali su se povinovali stranačkoj stezi. 

Predsjednica, koja je od početka rušenje Oreškovića smatrala suludim, znala je kao i Orešković što se onaj dan događalo u SOA-i i nije nakon rušenja Vlade  ni najmanje dvojila oko toga hoće li  podržati Karamarkovu neodrživu ideju bez dovoljno potpisa za preslagivanja Vlade. Upravo suprotno, odmah nakon posljednjeg kratkog razgovora s HDZ-om koji je bio zadnji u nizu stranaka koji su prodefilirali kroz njezin Ured zbog  takozvanih konzultacija, obratila se javnosti s porukom kako nema mandatara i da nam slijede izbori, nakon čega je apelirala na predsjednika Sabora što prije stavi u dnevni red glasanje o samoraspuštanju Sabora.  Time je poslala  jasnu poruku javnosti, ali prije svega  HDZ-u i Karamarku, što misli o njegovom  zadnjem pokušaju da spriječi  propast koju je sam uzrokovao. 

Što su  prioritetni nacionalni interesi Hrvatske? Gospodarstvo i reforme, reforme i gospodarstvo, maksimalna participacija u EU fondovima, dizanje kreditnog rejtinga i uz to, naravno,  politička stabilnost. Što je od toga Oreškovićeva vlada napravila? Nažalost, malo i nimalo. Ono malo što je pokušavala učiniti uglavnom je završilo na čekanju zbog Karamarkovog neprekidnog javnog prepucavanja s Petrovom. Što je Most činio? Pokušao spasiti Vladu koja u startu nije imala puno šanse jer se Karamarko nikako nije mogao pomiriti s gubitkom kontrole nad tajnim službama i policijom. Po svemu što se događalo, ne radi se samo o Tominoj dječačkoj ljubavi i impresioniranosti  tim službama, već o puno ozbiljnijim marifetlucima. I odatle svi i stalni problemi koje je dodatno začinila  afera konzultantica.

Pokazalo se kako je Božo vrlo dobro procijenio kako upravo tajne službe i policiju nikako i ni pod koju cijenu ne smije prepustiti Karamarku. Most je  birao je između dvije velike jalove, korupcijama i skandalima umrežene stranke koje su obje taoci velikog ega svojih vođa i izabrao HDZ. Bi li stvari izgledale drugačije da je izabrao SDP?  Možda.  Jedno je sigurno , uz sve primjedbe na Most zbog vrludanja , nesnalaženja, sporog donošenja odluka glavno je pitanje što bi nam tek radili da nije bilo Mosta? I  bi li uopće i  saznali što su radili dok ne bude prekasno? I zato, držite se Mostovci.

 Za to vrijeme  SDP nje radio ništa, samo je čekao i dočekao njihov kraj  i ljutnju birača na HDZ zbog izgubljenog vremena i propuštene prilike za spašavanje hrvatske ekonomije. Pa  se sad lagano spremaju na izbore kako bi ako pobjede opet sljedećih godina napravili ništa ili premalo za spas gospodarstva , za oporavak Hrvatske.  To ništa  činili su u četiri godine svoje vladavine. I tako nas ove dvije velike stranke masakriraju dok sve ne ode k vragu. Nakon ove HDZ katastrofe glasovi će od očaja padati Milanoviću u krilo. Jedino  se nadam da će Most opstati, sazreti i ako ništa drugo ne dati im mira, pilati ih neprekidno i tako spriječiti da  rade  što hoće ili da ne rade ništa, svejedno. Drugo je pitanje, hoće li HDZ imati snage konačno počistiti stranku i s novim i pristojnim ljudima konačno graditi ozbiljni i uljuđeni konzervativni centar. Je li došlo vrijeme za Plenkovića?  Možda, samo je pitanje je li HDZ spreman za čiste ruke i istinsko domoljublje .

Na sve to Bandić je zaključio da nam treba vlada lijepih i pametnih, baš kao što je njegova zagrebačka(!?)  pa bi nakon osam godina Švicarci za nas bili male bebe. Bog zna je li Andro isto mislio  na lijepe i pametne kad je zaključio da je najbolje napraviti koaliciju SDP-a i HDZ-a, ali znakovito je da i on misli da bi takva koalicija trebala vladati osam godina. E sad,  slaganje  onih lijepih s onim pametnima bio bi najveći izazov za ove dvije stranke. Da mi je znati bi li Maras spadao u one lijepe ili u one pametne? Među koje bi upao Milinović? Neke kombinacije koje  mi padaju na pamet, urnebesne su.

Malo svjetla i dobrih vibracija  stizalo je iz Francuske sve dok oni kreteni nisu rasturili utakmicu i ugasili i to svjetlo za Hrvatsku. Čak i nogomet uspjela je zagaditi politika jer da su takvi teroristi bili uvijek i u svakoj političkoj opciji  tretirani kao teroristi, što oni  i jesu, onda bi davno trunuli po zatvorima na dvadesetak godina i nikakve svastike niti bacanje bengalki  ne bi im pale na pamet. Ali, onda ne bi politika mogla manipulirati s takvim budalama. Eto vas.