Pritom glavni šef svih saborskih događanja bit će glavom i bradom sam Božo Petrov, koji, ruku na srce, ni nije mogao ostati u Vladi u kojoj nema ministara bez portfelja pa onda ni takvih potpredsjednika.

 Jedino gdje bi možda mogao ministrovati je socijala, ali to  Ministarstvo nikad nije bilo  visoko na listi želja naših državnih dužnosnika.  Zato je gurnuo Podolnjaka za kojeg je prije tražio mjesto predsjednika Sabora i sam uletio u tu komotnu fotelju za koju neke posebne vještine, osim političkog legitimiteta, nisu neophodne.

Potpredsjednici su očekivano Jandroković i Reiner, ali i na iznenađenje mnogih Milijan Brkić što dodatno potvrđuje Plenkovićev dobar osjećaj za balans koji osigurava mir na stranačkoj fronti.

 Na prvom zasjedanju Sabora bit će izglasan jedan dio  zakona koji su bili Mostovi uvjeti za suradnju s HDZ-om od kojih su neki već nazvani LexPetrov, ali ne i svi jer ih treba bolje pripremiti, doraditi i oko nekih se konzultirati, što s EU, što s pravnim stručnjacima.

To je i logično jer Most ima ministra pravosuđa, ali takvi pravni detalji mu  nisu znani pa  valjda ni u opisu posla. Pomalo, naučit će s vremenom. Imali smo mi i drugih besmislenih lexova.

 Većina stanara druge  strane Markovog trga još je nepoznata jer  Plenki ne želi ništa objaviti prije nego složi cijeli tim, što može i značiti  da još neke ministre nije definirao. Još za pegulu  raziš'o se s Ivanom Maletić, u prilično žučnoj raspravi, pa mu je 'skor' žena u budućoj Vladi  katastrofalan zbog čega mora mijenjati neke gotovo završene dogovore i kako tako privesti nekoliko žena.

Za to vrijeme Hasanbegović vodi svoje zadnje bitke koje je započeo još u vrijeme pregovora s Mostom dolazeći uporno u Središnjicu stranke u vrijeme početka pregovora kad su novinari na 'čeki' pred ulazom kako bi neminovno  ušao u kadar kamere i nešto nerazumljivo  izgovorio.

Rečeni gospodin  nije sudjelovao u pregovorima i nije imao što tamo raditi osim skretati pozornost na sebe, pokušavajući se nametnuti novom mandataru, na što Plenki nije ni trepnuo.

Na kraju, Hasanbegovićeva je  završnica  doista otužna. Instrumentaliziranje Udruga Domovinskog rata u napadima na možebitnu  novu ministricu kulture  Ninu Obuljen nemušti je i neukusni  igrokaz u režiji ovog, na svu sreću, bivšeg i još samo koji dan, tehničkog ministra kulture.

S druge strane naša je Dube snervala tehničkog ministra Kovača jer je prije službene objave Stiera nazvala ministrom Vanjskih poslova, što je Kovač nazvao rijetko izrečenom  bedastoćom.

Iako je izgledalo da mu je posve jasno da neće biti ministar u novoj Vladi, nada ipak umire posljednja. Ambicije koje su neki u HDZ-u  jako nabildali polako padaju u vodu i zbog svega toga čini se da je Plenki vrlo mudro i ne bez razloga odlučio sve ministre predstaviti u paketu pred parlamentarcima  pa nek' si onda prigovore objese o klin.

Baš da vidimo koji će od njih imati tri čiste glasati protiv. Ipak Stier i Marić su imena koja su uglavnom sigurna kao i šef premijerovog kabineta Božinović. Sve drugi još su samo nagađanja.

U međuvremenu Timova vlada broji zadnje dane i ma koliko napadana, deficit koji je uspjela srezati pokazuje da ga  je   smanjila više nego li sve dosadašnje vlade u prethodnim mandatima.  Zbog svega toga treba poželjeti svu sreću dosadašnjem predsjedniku svih 'građevina' i zahvaliti mu na trudu usprkos kaosu u kojem je stolovao  i u kojem je na kraju krajeva i sudjelovao.  

Za to vrijeme u SDP-u se bave izborom novog predsjednika i ma koliko to pokušavali prikriti toliko su se podijelili da su dobro na rubu  rata ako već i nisu u ratu, dok svakodnevna  podmetanja  izazivaju dodatnu netrpeljivost.  Ta situacija preslikana je i na teren gdje se već stvaraju klanovi za i protiv 'našeg' i 'vašeg'  kandidata. Istina je pak da su svi kandidati za sad vrlo blijedi i gotovo ni jedan nema habitus stvarnog lidera. No, kome je danas do vođa.

U Gradu je još sve puno turista i posao se, hvala Bogu, vrti. Naši vijećnici su se malo slagali i malo svađali. Odšegali su ideju o novim busevima  jer se ionako svi voze  autima, pa im se ovi iz daleka čine dobri. Ako nije to, nego se radi o ozbiljnijim razlozima,  onda su jasno i glasno morali objasniti što sve ne valja u Libertasu, tko je odgovoran i kako to riješiti. U krajnjem slučaju tražiti ostavku direktora i to jasno i precizno obrazložiti. Ovako, odbijanjem kredita za nove autobuse nisu naštetili kome su mislili nego svima onima koji se svakodnevno voze u tim autobusima. Ali i poslali poruku što misle o turizmu.

 Andro je u finalu stavio zaštitnu kacigu za obranu od Pera!?   Sve skupa, obična kamilica. Iz svega se može zaključiti da im je zapravo jako dobro  pa onda malo ratuju tek toliko da se održe u formi. Valjda među domaće političare još nije doprlo da se djelima stvara vjerodostojnost. No to je već jedna sasvim druga tema. Ili možda i nije?  Eto vas.