VELIKI PAD EKSTREMNE DESNICE Pobjeda Plenkovića i poraz Škora dokaz su da u Hrvatskoj žive koliko-toliko normalni ljudi

Autor: Ivona Butjer Autori fotografija: Sanjin Strukic/PIXSELL, Davor Puklavec/PIXSELL, Josip Regovic/PIXSELL, DD
Da građani biraju temeljem učinjenog, HDZ i SDP vjerojatno nikada nakon 90-ih više ne bi osvojili nijedan mandat u Saboru, a kamoli vlast. 

Njihov smjer doveo je Hrvatsku na razinu malo bolju od Bugarske, a Česima kojima smo se rugali zbog bječava na plaži i pašteta odavno gledamo u leđa. Naposljetku, koliko vaših članova obitelji, susjeda ili prijatelja koji su izašli na birališta uopće znaju što to opcija koju su zaokružili nudi? Ali će znati što njeni predstavnici misle o Titu ili o Tuđmanu.

Građani Hrvatske glasaju za ideologiju ili za lidera. Teško je kazati kako 'anemični' Plenković, a pogotovo 'sasvim beskrvni' Bernardić, imaju neku osobito izraženu karizmu. Pa ostaje, dakle, ideologija.

Gledajući kroz prizmu te iste ideologije, bitna stvar koja se dogodila HDZ-u jest rasipanje radikalne desnice koje nije počelo od ovog, nego još od nekih prijašnjih izbornih ciklusa. U Mostu koji se prije nekoliko godina predstavio kao snažna treća opcija i za koju je tada glasao ogroman dio urbanog lijevog centra ne znajući što se iza svega toga krije, sjedali su brojni odmetnuti HDZ-ovci koji su u Mostu bili na bitnim funkcijama. Naposljetku su sve glasnija bivala šuškanja kako je Most snažno povezan s crkvenim krugovima, i to onim najradikalnijim poput Opus Deija. Pa i sam biskup Košić oštro je prokomentirao tadašnje spekulacije oko koalicije Mosta i SDP-a (koja se nikada nije dogodila), govoreći kako ih je Petrov izdao 'odvodeći Most komunistima'. A danas imamo situaciju da predstavnici radikalne desnice, Domovinski pokret, na Stradunu izjavljuju kako im je 'žao što nisu koalirali s Mostom' jer su 'ideološki slični'.

Rasipanje radikalne desnice iz HDZ-a nastavilo se i kroz odmetanje ekipe predvođene Škorom koja se danas naziva 'Domovinskim pokretom'. Sve to u društvu sa Suverenistima koji su u programu nudili zatiranje nacionalnih manjina u Hrvatskoj i s Hasanbegovićem koji je bio istaknuti član ultradesničarske stranke koja je otvoreno propagirala ustaški pokret, a tih se načela jasno nije odrekao ni danas. Škoro je u svojoj crnoj košulji izrazio stav kako o tome što napraviti sa ženom koja je zatrudnjela silovanjem treba odlučivati njena obitelj, izražavao otvorenu naklonost ka NDH, a putem stihova o '45-toj koji su se puštali s razglasa kad je Dubrovnik tijekom kampanje podsjetila Ruža Hrvatska i njihova ekipa, obećao vraćanje u prošlost, a ne put u budućnost.

Vraćanje 100 godina unatrag, kad je obitelj donosila odluke u ime žene, kad su se drugačiji i manjinski uništavali, marginalizirali i zatirali. I kad je vladala diktatura. Jer upravo je to pokušao napraviti Škoro svojim uvjetom kako osoba koju je većinski birao hrvatski narod, a to je Andrej Plenković, ne može biti premijer. Gaženje volje većine i nametanje vlastite volje mimo volje hrvatskog naroda na koji se u kampanju toliko pozivao. Gaženje volje većine u vlastitu korist. Gaženje volje većine u korist radikalne desnice, u 'bratoubilačkom ratu' koji se dogodio na desnici. A ne zbog toga što HDZ 'ne vodi državu u dobrom smjeru' ili zbog korupcije i afera nego zbog vlastitih interesa. Jer nije HDZ Škoru sve ove godine uopće smetao. Naprotiv, bila je to stranka u koju se dva puta učlanio, a iskaznicu mu je uručio sam Ivo Sanader.

A čini se kako su to birači prepoznali jer ne samo da su kaznili radikalnu desnicu u Hrvatskoj nego su nagradili Plenkovića kojemu klero-fašističke opcije očito ni ne trebaju za ostvarivanje dobrih izbornih rezultata, a čini se ni za sastavljanje većine. Pa ćemo na vlasti ,čini se, nastaviti imati predsjednika države iz lijevog spektra kojeg radikalni ljevičari smatraju 'desničarem' i predsjednika Vlade RH iz desnog spektra kojeg radikalni desničari smatraju 'ljevičarem'. I bit će izabrani voljom većinskog naroda što bi značilo kako u Hrvatskoj, barem ideološki, žive većinom koliko-toliko normalni ljudi. O ostalom bi se dalo raspravljati jer da građani biraju temeljem učinjenog, HDZ i SDP vjerojatno nikada nakon 90-ih više ne bi osvojili nijedan mandat u Saboru, a kamoli vlast. Ali čini se kako ta 'treća opcija' nisu ni oni koji bi Hrvatsku vraćali na postavke od 10. travnja 1941. Ali ni Kata u crvenoj vesti koja priča o slobodi i jednakosti te ljudskim pravima, pozivajući se na diktatorski režim u kojem se sve to skupa itekako zatiralo.

*Stavovi izneseni u komentaru su stav autora, a ne redakcije. 

Popularni Članci