Kad ljudima pokažeš bijeli papir s crnom točkicom u sredini i kad ih pitate što vide, svi odgovore otprilike isto: “Crnu točku!“ Rijetko će tko reći da je 99.9 posto papira bijelo i da ima neka crna točka. Takav je otprilike često puta fokus nas ljudi na život. Često smo fokusirani na crnu točku ne primjećujući ostatak bijelog papira jer je „kao“ nevažan iz nekog nama znanog razloga.

Zadnji dan škole. Fali mu bod da prođe s 5.0. Tragedija! Skoro pa grčka! Otac vrti glavom od nezadovoljstva. Djede psuje profesoricu koja mu nije "dala 5", a mater kaže :“Dobro je ali šteta, baš šteta. Trebao si se truditi malo više, sinko moj. Dogodine budi pametniji i odgovorniji!“. Od tobožnjeg nepostignutog savršenstva lako zaboravljajmo na sve dobro.

Za nju kažu da je najljepša u razredu, ali nju užasno smetaju pjegice, koje je naslijedila od svoje bake. Od tih pjegica, ne vidi svoju ljepotu i vrlo je nesretna i nezadovoljna svojim izgledom.

Iako je zabio tri gola na prošloj utakmici, svi su pričali o dvije prilike koje je promašio: “Pa taj gol bi zabila i moja baba. On nema mrtve veze igrati nogomet!“, komentirali su ljutito navijači.

Iako ima tri vrhunska apartmana tik do mora i odlično su popunjena veći dio godine frustriran je, jer nema da napravi još tri pa da zarađuje kao i susjed.

Godinama je volontirao, obilazio nemoćne i slabostojeće. Bio je dobri duh svoga grada. Jedne večeri je udario autom pješakinju, koja je na neoznačenom dijelu prelazila cestu po maglovitom vremenu. Danas za njega svi kažu :“To je onaj što je pregazio onu ženu !“ I kao takvog ga svi znaju.

Možeš biti iskren, pošten, poslušan, ponizan. Možeš stotine puta biti oslonac nekome, ali ako si zaribao jedan put, to se pamti, prijatelju. To je bitno! Ako nisi napravio onako kako je ta osoba zamislila da trebaš napraviti u tom trenutku, kako si se trebao odnositi prema njemu ili njoj u danoj situaciji, pao si brate moj! Pao si u očima "k'o s kruške po zakonu fizike!" Bitna je samo ta situacija, ta scena. Postaješ glavni negativac u filmu. Odjednom u „očima onih o kojih si se ogriješio“ isplivaju na površinu neke tvoje loše karakteristike, za koje nisi ni znao da postoje. Postaješ ovo i ono.

Zaludu što si godinama činio za tu istu osobu, što si je tješio, pomagao, uskakao xy puta do sada. Sve godine tepanja o tvojim ljudskim vrijednostima padaju u vodu. Postao si drugo od danas! Pamti se ona tvoja greška i točka! Ono kad si tobože „ukakao“ sve ovo dobro do sada! I odjednom postaješ naj negativac u njihovom filmu. Fokus gledanja na tebe kao čovjeka za tu osobu je kroz tu situaciju. Pretvaraš se iz heroja u tragičara da bi u konačnici postao okorjeli negativac.

Fokus je na tobožnjem nepostignutom savršenstvu. Ljudi gledaju na nepostignutu nit, ne gledajući na postignuto remek djelo. Ljudi često gledaju na ono što nemaju zaboravljajući ono što imaju. Tek kad izgubimo ono što smo imali, shvatimo koje smo blago imali. U nedostatku zahvalnosti za onim što imamo, fokusirani smo na ono što nemamo. U fokusiranju na ljudske mane, u trenu zaboravljamo vrline. U suncem okupanom danu mi uporno tražimo kišne oblake. U moru topline, mi mislimo o zimi. U oceanima dobrote mi tražimo grijehe.

Zato smo valjda ljudi...