Televizijski show 'The Voice' gdje se tražio najljepši glas Hrvatske završio je prije dva tjedna. Nastup za nastupom, pjesma za pjesmom i Vedran je došao u finale. Uz njega je stajalo još troje kandidata, a on nije ni svjestan bio dokle je dogurao. 

Krenimo od početka. Kako to da si se odlučio prijaviti na The Voice?

Gledao sam prošlu sezonu i bilo je par odličnih izvedbi. Kad sam gledao Mahira i izvedbu Led Zeppelina mislio sam da bih i ja mogao tako nešto otpjevati. Onda sam razmišljao o tome i odlučio vježbati. Odavno sam ja razmišljao o takvim stvarima, ali nisam znao jesam li spreman. Nikad se ne bih prijavio na nešto čisto da probam, već sam išao 'ziher'. Nisam očekivao ništa previše, ali se svakako nadaš.

Nešto je moralo biti okidač da se prijaviš ove godine?

Cura me nagovarala, sve je meni to bilo u podsvijesti. Vidio sam da su prijave izašle i u momentu me prespojilo. Kad previše razmišljaš nekad se i ne odlučiš, najbolje je odmah iz prve.

Jesi li razmišljao o tome da ti se možda nitko neće okrenuti, ili da će pak svi okrenuti? Koga bi izabrao?

O tome sam razmišljao prije. Prvo moraš doći do blind auditions. Prije svega imaš dva predizbora, moraš se dobro pripremiti i za to. Od dvije tisuće kandidata izabere ih se 76. Nadao sam se da ću to proći, ali i da nisam prošao ne bi bilo ništa strašno, ima i drugih prilika. Nisam previše razmišljao o tome hoće li mi se okrenuti jedan ili četiri. Bilo bi mi najdraže da ih se četvero okrenulo ali to na kraju nije ni mjerilo. Fokusirao sam se da napravim nešto drugačije od svih ostalih kandidata, da budem po nečemu poseban. Dečak je bio moj izbor.

A da se Ivan Dečak nije okrenuo?

Otišao bih. (smijeh) Drugi izbor mi je bio Toni, a nije loš ni Jacques, on bi me skontao. Indira bi mi bila zadnji izbor. Dečak voli tu vrstu muziku kao ja, i nekako sam osjetio pozitivnu energiju u njemu. Onda se okrenuo i bio sam 100 posto siguran.

Obukao si odijelo, mentori su komentirali kako si se sredio.

Da, rekli su mi da izgledam starije. To mi nije bio plan, ali ugodno sam se osjećao u odijelu i to rock pjevati. Bilo mi je interesantno za probati.

Kroz show si pjevao rock pjesme. Bille Jean je bio dosta zanimljiv jer si ga obradio na drugačiji način. Kako si birao pjesme?

Prošle godine su mentori više birali pjesme, a ove godine su meni pustili da biram dosta pjesama. Svaka im čast i hvala im na tome. I da su oni birali, izabrali bi odlične pjesme.

Je li bilo treme i stresa prije nastupa, pogotovo u emisijama uživo?

Više mi je treme bilo u nastupima prije livea. U dvoboju, nokautu i na blind audiciji. U emisijama uživo sam bio više opušten jer sam znao da je to to, nemam se što misliti, pjevam i idem zabaviti publiku i otpjevati kako treba. Svatko to drugačije gleda, neko je možda imao veću tremu u live emisijama, meni je bilo zabavno.

Kakav je Dečak kao mentor, kako si se slagao s njime?

Dobar je, i on i cijela ekipa iz Pavela, Aljoša, Antonija i Jurica. Super su, prva liga, cijelo vrijeme je bila zafrkancija. Bilo je baš opušteno, izlazili su mi u susret svaki put, nemam ništa negativno za reći o njima.

Jeste li ostali u kontaktu? Hoćeš li pjevati na nekom koncertu od Vatre?

Hoću, dolazi u lipnju u Dubrovnik, bit će nešto svakako. I kad pođem u Zagreb javim mu se.

Tek kada si krenuo u show, prijavio se, jesi li očekivao da ćeš doći u finale?

Maštaš, nadaš se, ali nisam ništa očekivao dok nisam znao koja mi je konkurencija. Kada vidiš koja ti je konkurencija, lakše ti je i kalkulirati. Misliš se hoće li te ljudi izabrati, hoće li te mentor vući, lutrija je to.

Što misliš o pobjednici Ruži?

Ona je legenda. Dobra je kao kruh, super je osoba, jednostavna što je najbitnije. I baš to što je jednostavna ne traži puno, samo da je dobra pjesma i da su joj dobre riječi. Ona se baš uživi kad pjeva i da sve od sebe. Drago mi je da je na kraju pobijedila, zaslužila je. I njena životna priča je rastužujuća .

Jednom prilikom tijekom natjecanja si rekao da imaš favorita, i to ženskoga. Sad nam možeš otkriti o kome je bilo riječ?

To je bila Eni Jerišić. Ona je meni The Voice iako nije pobijedila. Baš je po mom ukusu i najljepši glas Hrvatske. Možda sam subjektivan jer volim takvu vrstu pjevanja.

S kime si se još od kandidata najviše zbližio?

Od početka sam se zbližio s Ivanom Marićem i prije blind audicija. Bio sam baš tužan kada je ispao u dvoboju. Zbližio sam se s Vjekom, Reom, Eni, Mirtom i sad pred kraj s Ružom, Alenom, Edgarom. Ne mogu reći da s nekim nisam bio dobar.

Zapravo ste baš bili dobra ekipa.

Da, odmah smo se počeli družiti i prije blind audicija, od prvog susreta u hotelu. Krenula je zabava, pjevanje i već tad se nismo štedjeli . Pola nas je tad bilo bez glasova, baš katastrofa kad je najbitnije, za razliku od prve sezone, mi smo se odmah u početku  iživjeli i onda smo se mogli posvetiti normalnom pjevanju.

Bio si veliki radnik kroz cijelo natjecanje, od svih kandidata ti si najviše vremena provodio vježbajući, moglo te se uvijek čuti u sobi kako pjevaš?

Je, i u sobi i izvan nje i na televiziji, svuda. Ma moraš tako, to ti je osnova svega. Prije svega talenat, jer nema smisla vježbati ako nemaš talenta. Vježbam svaki dan, napredovao sam, baš se vidi razlika i kad vježbaš onda si siguran više u sebe. Mada se meni uvijek dogodi koliko god navježbam uvijek nešto promijenim. Imam potrebu da ne ponavljam jednu stvar više puta. Probu odradim skroz drugačije. Na primjer dođe Superstition, plešem jedan ples i dođe nastup i otplešem nešto skroz drugačije. Tako dođe neki momenat i ponese me, na to ne možeš utjecati.

Baš se o tom tvom plesu posebno pričalo?

Nisam ni znao da ću plesati na tu pjesmu dok nisam došao na studijsku probu. I ono, bilo mi ugodno plesati i idem probati i onda su mi rekli da je super da ne smijem izbaciti čagicu .

Zanimljivo je bilo kako si tijekom cijelog natjecanja pjevao sve strane pjesme, osim kada si pjevao s mentorom?

Da, i meni je to interesantno. Engleski je lakši za pjevati svima, mada meni bolje zvučim na hrvatskom kada pjevam svoje pjesme. Bilo je teško neke pjesme dobiti radi autorskih prava, a definitivno sam htio nešto domaće otpjevati ali nema veze, ne žalim za tim. To su sve obrade, a ne namjeravam se u budućnosti baviti obradama.

Sad kad si spomenuo budućnost, što dalje?

Ni sam ne znam točno što dalje, imam neke okvirne planove i ideje za pjesme što bi i kako mogao. Čekam neke projekte hoće li se ostvariti, nešto  hoće sigurno samo je pitanje vremena kad. Ove godine će nešto sigurno biti.

Ostaješ vjeran svom glazbenom izričaju?

Naravno, neću iz rocka prijeći u pop. Biti će svakakvih žanrova i podžanrova rocka. Pišeš svoje pjesme? Pišem, pišem  zajedno s Tomislavom Vukšićem. S njime sam bio u Crockersima , ali kad ja napišem dođe on s boljom idejom i onda pustim da se njegova izrealizira, nema tu mog ega. Trećinu napišem ja, ostalo on. Ima tu dobrog materijala, samo je pitanje kako će se iskoristit.

Što je s Crockersima?

Super su oni, ali mene zanima sviranje na višoj razini, ne samo u Dubrovniku. Malo mi je to.

Znači Dubrovnik je premalen da bi se razvilo nešto više?

Da, neću u Dubrovnik ništa, tu ću samo živjeti ali za bilo što više moram ići u Zagreb. Tko će me ovdje slušati?

Snimio si i kratki video na svojoj Facebook stranici gdje si pozvao glasače da 'glasaju za rock da bi se u državi dogodio šok'. To bi i stvarno bio šok. Rockeri su još uvijek podcijenjeni?

 Istina, sjećam se Zorana Mišića, a pobijedio je Bojan Jambrošić. Kasnije je pobijedio Goran Kos koji je kao svirao na ulici, a to je samo prodana priča. Priča ti je u takvim emisijama sve. Što moram izmišljat i pričat negativno, glumit nešto.

Pa i Ruža ima iza sebe priču?

Sve je to istina, nije ona tu priču htjela ispričati pošto poto, mi nismo ni znali za to. Ona je iskrena osoba, a to što nema roditelje je morala spomenuti kad spominješ bliže, ne može se to zaobići.

U videu pogledajte što je Vedranu bio cilj, koja mu je najdraža pjesma ali i kako se osjećao u trenutku proglašenja pobjednika.