Fascinantno je koliko sportski komentatori HRT-a ne razumiju nogomet i slabo nas informiraju tijekom prijenosa utakmica. Naravno, nisu svi isti, neki su bolji, neki gori, ali u globalu, daleko su od dobrog sportskog novinarstva.

Reći ću samo jedan primjer, da ne idemo u širinu – na Mundijalu nastupaju mnoge, široj javnosti, nepoznate reprezentacije, a samim tim i njihovi igrači. Naši komentatori rijetko spominju u kojim klubovima oni igraju, što bi tijekom prijenosa, više puta trebali ponoviti, kako bismo saznali tu važnu informaciju.

S HRT-a je prije nekoliko godina otišao najbolji komentator Željko Vela, i od tada je zaista teško slušati novinare u njihovim prijenosima. Izvode neke bezvezne zaključke – Alžir je odličan, Njemačka nije prava! (a Njemačka više puta opucala na gol Alžira, nego na Staljingrad), ne znaju sudačka pravila (je li nešto za žuti ili ne, je li penal), taktiku da i ne spominjemo (svatko tko razumije nogomet jasno je vidio da je njemački izbornik pogriješio što Lahma nije stavio na desnog beka, i što jučer lošeg Muellera, u drugom poluvremenu nije zamijenio Klose, pa je nejasno zašto to komentator ne spomene).

S druge strane, prije 8 godina u sportskoj redakciji HRT-a pojavila se Mila Horvat, koja je tada kazala, kako nema pojma u nogometu, i kako je on ne interesira. Svi se sjećamo one njene legendarne rečenice: 'Kako ste mi ga uvalili za prvi put'.

Međutim, Mila je profesionalno shvaćala posao, a s vremenom je i, kako se čini, zavolila nogomet. Rezulat je taj da je danas Mila Horvat vjerojatno najbolji nogometni novinar HRT-a. Jedina se ona usuđuje postaviti drska pitanja (poput jučer Ognjenu Vukojeviću) i ne ulizuje se izbornicima i igračima. S druge strane, njene analize Hrvatske reprezentacije su znatno dublje od njenih kolega.

Postavlja se pitanje zašto onda Mila Horvat ne prenosi utakmice? Odgovor je jasan, iako ga s HRT-a nikad ne bi dobili. Zato jer je Mila Horvat – žena. Možda i nije toliki problem u samom HRT-u i činjenici da žena nikad u povijesti Hrvatske nije prenosila nogomet, već njihovu strahu kako će javnost reagirati, ako, primjerice Mila Horvat, kao žena, prenosi nogometnu utakmicu umjesto alfa mužjaka Draga Ćosića.

Za prosječnog Hrvata, to bi bilo nezamislivo. Možda su Milu Horvat pitali želi li prenositi utakmice, možda ona iz nekog razloga nije htjela pristati, ne znamo, ali bilo kako bilo, ona ili svaka druga žena koja je odlična u tom poslu, morala bi prenositi utakmice.

Zašto morala? Zato jer ih mi plaćamo da budu izvrsni i profesionalni. Mila Horvat je izvrsna i profesionalna, stoga nema nikakvog opravdanja da ne prenosi utakmice. Čak i da ona to ne želi, ne opravdava je, jer joj je to posao. Mnoge stvari ni mi ne želimo raditi na poslu, ali ih ipak radimo.

Stoga jedino logično objašnjenje je to da Horvat ili neka druga žena nikad nisu prenosile nogometnu utakmicu jedino i isključivo zbog – diskriminacije.

Vrijeme je da napokon to promijenimo, jer je nebitno tko je muškarac, a tko žena, nego je bitno tko dobro radi svoj posao, a tko ne.

Mila Horvat, priznat ćete, u 8 godina strahovito je napredovala, i svojim je radom jako poboljšala sportsku redakciju HRT-a, koja, nažalost, nije na njenom nivou.

Također, osim Mile, i mnoge druge žene su sjajne sportske novinarke. Žalosno je što ih (muška) javnost, ali i kolege još uvijek podcjenjuju.  

Nažalost, takvo smo mi društvo – još uvijek mislimo da je ženama mjesto u kuhinji, a ne u sportu.