Kako bi izgledao svijet kada bi mogli opozvati političare? Ili kada bi mogli podijeliti svoj glasi, pa recimo u pitanjima poreza glasati za jednu stranku, u pitanjima koja se tiču vanjske politike za drugu, u neki trećim nama bitnim pitanjima za neku četvrtu opciju ili pojedinca? Što kada bi umjesto jednog glasa imali recimo 100 glasačkih bodova koji bi mogli podijeliti na nama važna pitanja, te bi netko kome su recimo bitna imena ulica mogao spucati svih 100 glasački bodova na to pitanje, pa onda nas ostale pustiti na miru da odlučujemo o porezima, zdravstvu, obrazovanju i slično.

Moguće se sve navedeno i taj se sustav zove liquid democracy. U doslovnom prijevodu bila bi to tekuća demokracija.

Prije nego što prijeđemo na tekuću demokraciju, ajmo malo o ovim postojećim koje imamo. Kao što znate demokracija i njezini začetci se vežu uz staru Grčku i demos (narod) koji je o važnim pitanjima donosio odluke neposredno glasujući. Zajednice su bile male, pitanja su bila jednostavnija i glasanje na nekoj agori (trgu) je bilo praktičan, direktan način rješavanja problema. To je bila direktna/neposredna demokracija. Relikt toga oblika odlučivanja imamo u današnjim referendumima kada izravno odlučujemo o nekim pitanjima.

S vremenom su društva narasla, pitanja postajala složenija, a ljudi manje zainteresirani da se time bave na dnevnoj razini, pa smo počeli birati svoje predstavnike koji bi nakon što su izabrani odlučivali o pitanjima važnim za zajednicu. Takva demokracija zove se predstavnička, primjenjuje se danas u većini suvremenih zemalja i s vremenom je razvila ozbiljne anomalije koje guše brojna društva i sprječavaju razvoj. Političar su se s vremenom potpuno odmetnuli od naroda i mnogim zemljama se ponašaju poput suvremenih feudalaca, nemamo više aristokracije koja krvno nasljeđuje svoje beneficije, ali imamo one koji svoje feude nasljeđuju politički.

Može li se to promijeniti?

Liquid democracy je koncept koji su znanstvenici počeli razmatrati još 60-tih godina prošlog stoljeća, međutim zbog tehnoloških prepreka nije bilo moguće osigurati provedbu takvih rješenja.

Kakva je to tekuća demokracija?

U tekućoj demokraciji svatko ima pravo glasa i može slobodno odlučiti (kao i ovoj predstavničkoj) te svoj pravo prepustiti političkoj stranci i četiri godine „prst u uho“ o ničemu ne razmišljati. Međutim, može isto tako odlučiti da će o nekim pitanjima o kojima se odlučuje u saboru zadržati svoje pravo i on sam glasovati. Ili će svoj glas povjeriti nekom stručnjaku kojem vjeruje, pa će taj glasati za njega. Stručnjak bi dalje mogao prenijeti glasove koje je dobio nekom pojedincu ili grupaciji. Glas kojeg dodijeli pojedinac bi morao biti zaštićen, ne bi se smjelo znati tko je od pojedinačnih birača kako glasao, ali svi ovih koji su dobili glasove od tog pojedinca (zastupnici, drugi pojedinci i stručnjaci) moraju se moći kontrolirati kako su ti glasovi utrošeni. Znači ako ste vi dali glas Peru Periću koji je stručnjak za neko područje i vi mu vjerujete, a on odluči svoj glas i sve glasove koje je dobio kako stručnjak prepustiti nekoj političkoj stranci koja će u saboru biti za ili protiv, vi to morate moći vidjeti kako je vaš glas iskorišten, kako bi ga mogli u slučaju zloupotrebe u budućnosti uskratiti. To značilo na primjeru Ivana Vrdoljaka ili MOST-a, da bi njihovi birači nakon izbora mogli povući glasove koje su dali, ako su ih oni iznevjerili.

Tada se izbori ne bi svodili na to „tko je jamio jamio“, nego bi se stvarna moći kontrola prenijela u ruke onih koji to jedini i zaslužuju – porezni obveznici.

Ovaj sustav objedinjuje sve prednosti predstavničke demokracije i direktne demokracije i izbjegava sve njihove ključne nedostatke.

Liquid democracy je postala moguća i ozbiljno su se intenzivirale rasprave o njemu tek pojavom blockchaina tehnologije. To je ista ona tehnologija koja je odgovorna za kriptovalute (Bitcoin, Etherum i sl) a koja omogućava da se prati trag glasa koji je dan uz istodobno jamstvo anonimnosti samog glasača te da se taj glas naravno u danom trenutku povuče, pa bi naša gospoda političari umjesto sigurnih plaća i nerada imali stalno nesigurne (plivajuće) mandate.
Sustav bi omogućavao i elektronskom glasovanje, pa više nema razlog da sjedate u auto i tražite parking, gužvate sa onima koji su poslije mise došli obaviti građansku dužnost, dovoljno je da uz pomoć aplikacije sa svog mobitela obavite građansku dužnost. Ako putem aplikacije možete upravljati svojim računom u banci, onda možete sigurno i glasovati na taj način.

Kao što kaže Pia Mancini jedna od pobornica liquid democracy, sadašnji način glasovanja smo uspostavili otprilike u vrijeme kada je izumljen tiskarski stroj. Taj način izbora je bio pogodan za to vrijeme kada je poštanska pošiljka putovala tjednima. Internet je u tehnološkom smislu ono što je bio tiskarski stroj nekad, vrijeme je da „izmislimo“ demokraciju koja je pogodna za ovo vrijeme i ove prilike.

Liquid democracy nije utopija, radi se o konceptu koji se ozbiljno razmatra u odgovornim društvima poput njemačkog. Čak je i Google imao vrlo opsežan eksperiment na tu temu još 2014-2015 o čemu više možete naći na linku https://www.youtube.com/watch?v=F4lkCECSBFw . Osim Pie Mancini koja je zaslužila svoje mjesto na TED konferenciji upravo govorom o toj temi postoji čitav niz blogova, stručnih i znanstvenih članaka, te startupova koji nude tehnološka rješenja za uvođenje ovog oblika demokracije poput http://sovereign.software/

Ako vas interesira istražujte dalje. Ovo je velika i važna tema. Ako želimo promijeniti ishod igre čije smo svakodnevno žrtve zbog pohlepnih i neodgovornih političara, krajnje je vrijeme da im promijenimo pravila igre kako bi izgradili društvo 21. stoljeća.