A zašto u nacionalnom parku bespravno ne bi gradio i tamo neki ćato, kad isto čine i mnogi iznad njega?

Jutarnji donosi podsjetnik na slučaj otprije šest godina, kada je javnost sablaznio događaj iz NP Risnjak.

U najzaštićenijem području tog parka, izvan građevinske zone, niknuo je dvoetažni zidano-drveni objekt od 200 kvadrata, i to s kaminom za roštiljanje.

Tko ga je sagradio?

Pa tadašnji ravnatelj parka Ivan Malnar, protiv kojeg je Općinsko državno odvjetništvo u Delnicama na kraju podiglo kaznenu prijavu, a potom nastavilo istraživati i navodno bespravnu gradnju ceste na Snježniku, piše Jutarnji list.

Ono što je cijeli slučaj dodatno zapaprilo bila je informacija da je Malnar za gradnju bespravnog objekta posegnuo za novcem Svjetske banke, dodijeljenog Ministarstvu kulture, pod čijom su nadležnošću tada bili nacionalni parkovi.

A ne zaboravimo onda niti slučaj bivšeg predsjednika Uprave HT-a Ivice Mudrinića koji je, uoči ortografskog snimanja zemlje iz zraka, na kornatskom otoku Žutu podignuo nekoliko dvostrešnih, drvenih krovova na tankim stupovima.

Namjera je bila jasna: nadmudriti Zakon o postupanju s nelegalnim građevinama koji predviđa legalizaciju svih kuća evidentiranih na zračnim snimkama Državne geodetske uprave - iako objekata formalno-pravno tamo nije bilo, i iako si je Mudrinić, na nekom drugom mjestu, i s obzirom na primanja, sasvim sigurno mogao priuštiti i kakvu legalnu gradnju.

Kad su cijelu stvar provalili mediji, drveni su krovići podignuti 2011. godine sa Žuta preko noći nestali, ali je već godinu kasnije stigla nova šokantna informacija iz Ministarstva graditeljstva.

Da je na Kornatima inspekcija otkrila čak 350 bespravnih, nelegalnih građevina, što je u tom trenutku činilo oko 45 posto svih objekata u sklopu parka.

Istina je, kako kaže ravnatelj Kornata Josip Zanze, da bespravne gradnje ima svugdje, pa tako i u najzaštićenijim dijelovima zemlje - ali teško da itko danas može amnestirati državu, predstavnike lokalne vlasti i uprave parkova uz čije se prešutno odobrenje, priznali to oni javno ili ne, dugi niz godina događala strašna devastacija dijelova najvrednijeg hrvatskog okoliša.

Prema podacima koje smo uspjeli prikupiti od upravnih odjela županija kojima pripadaju nacionalni parkovi, samo za četiri nacionalna parka - Plitvička jezera, Mljet, Sjeverni Velebit i Kornate - dosad je predano čak 568 zahtjeva za legalizaciju bespravne gradnje unutar granica parka, od kojih su svi zahtjevi koji se odnose na Plitvice, jer spadaju pod zaštitu UNESCO-a, po kratkom postupku odbijeni.

U četiri nacionalna parka, dakle, dosad je pobrojano najmanje 568 bespravno sagrađenih domova i objekata, od kojih je dobar dio do danas legaliziran, i to zahvaljujući istom onom Zakonu koji su mnogi poput Ivice Mudrinića pokušali i uspjeli zaobići.

Najveći dio zahtjeva pritom se odnosi upravo na Kornate, njih 300-tinjak, što samo potvrđuje javnu tajnu da je taj nacionalni park rekorder bespravne gradnje i polazišna točka za pojašnjavanje neobjašnjivog fenomena: kako su najzaštićeniji dijelovi hrvatske prirode tijekom godina uspjeli postati najteži stradalnici ljudske ruke, nositelji nekih od najružnijih primjera domaće bespravne arhitekture, i sve to pod budnim okom građevinske inspekcije i zaštitara prirode, s obzirom na to da čak dvije državne službe provode nadzor nad njihovim radom i djelovanjem?

Situacija na Kornatima pritom je najapsurdnija.

Teško itko, naime, može objasniti kako je u sklopu tog nacionalnog parka uspjelo niknuti najmanje 300 bespravnih građevina - a da se u parku pritom uopće ne obavljaju djelatnosti pružanja smještaja, već samo ugostiteljske usluge te turistički obilasci brodovima?

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.