Stožernik Ivo Rojnica ostat će najviše zapamćen po tome što su za njegovo vrijeme u Dubrovniku učinjeni masovni progoni Srba, Židova i antifašista. Tada se krenulo se s nizom rasističkih proglasa, pa je tako Židovima i Srbima bilo zabranjeno kretanje Gradom te nisu imali slobodu riječi, zapisao je u knjizi "Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.) Od okupacije do oslobođenja" Nikole Anića koji dodaje kako su Židovi morali oko ruke nositi žute trake s Davidovom zvijezdom kao što su isti taj znak morali držati na radnjama i kućama.

"Zatvori na Lovrijencu, u Kazbeku, u Karmenu i drugdje punjeni su uhićenicima. Na čitavom području župe Dubravka počela su masovna ubojstva, mučenja, deportacije u koncentracijske logore smrti. Ovo krvavo stanje trajalo je sve do početka rujna 1941., kada su Talijani od ustaša ponovo preuzeli skoro svu vlast. Rojnica je pobjegao u Zagreb", navodi Anić.

Spomenuti Rojnicu na današnji dan nije uzaludno. Kako su ga zvali "prvi čovjek ustaške vlasti NDH za dubrovačko područje" na današnji dan, prije deset godina preminuo je u Buenos Airesu u 93. godini. Sramotno je kako upravo Rojnica nije nikad izveden pred lice pravde.

Dapače, tako dug životni vijek proveo je poprilično ugodno. Kako se može pronaći na internetu opisivalo ga se kao uglednog poduzetnika, bavio se pisanjem o životu hrvatske emigracije u Argentini, a pokrenuo je i časopis "Studia Croatica" posvećen je hrvatskoj književnosti, povijesti, kulturi, baštini i politici. Osim što je za svoje "zasluge" odlikovan Redom za zasluge 2. stupnja, "za osobito savjesno, revnosno i požrtvovno vršenje dužnosti u ustaškom pokretu", odlikovan ga je i Franjo Tuđman ordenom kneza Branimira - za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda RH i njezina odnosa s drugim državama. Naime, Rojnica je bio početkom devedesetih opunomoćeni predstavnik RH u Argentini. O odlikovanju prvog hrvatskog predsjednika pisao je čak The New York Times navevši kako je Rojnica u Argentini medijima kazao da bi ponovo učinio sve što je napravio 1941. godine.

A. Čakić