Naime, Vukotić se uključio u rješavanje problema koji je za njegovog mentora Stevea Loeba, ali i ostale kemičare diljem svijeta, već godinama bio misterij. Zajedno sa svojim kolegama osmislio je revolucionaran okvir od organskog metala kojim se omogućuje nesmetano rotiranje sitnih molekularnih komponenti u otopini.

Loeb je pohvalio Vukotića i njegov tim ističući kako dosada nitko nije uspio napraviti da sitne molekule uspijevaju funkcionirati unutar čvrstog materijala, radi se o upravljanju molekulama kako se njihova gibanja ne bi raspršila. Vukotićevo rješenje objavljeno je u mjesečniku Nature Chemistry te je postalo najčitanija objava u svibnju 2012. u bilo kojem kemijskom časopisu.

Vukotić je postao prvostupnik znanosti 2009. na Sveučilištu Windsor u Ontariju nakon čega je krenuo na magisterij, a potom se prebacio na doktorski program. Njegova kreativnost i sposobnost rješavanja problema pomogli su mu da završi doktorat iz kemije s prosječnom ocjenom od 96 posto, čime je zaslužio rektorovu zlatnu medalju za najbolji akademski uspjeh među svojim kolegama koju je primio u listopadu. Autor je i 16 publikacija koje su objavljene u znanstvenim časopisima, a trenutno radi na još četiri rukopisa. 

Također, odrađuje i postdoktorski program u sklopu Ontario 'Centre of Excellence' Talent Edge programa, gdje radi na razvoju instrumenata za rendgensku difrakciju za tvrtku PROTO Manfacturing.