Slučaj 1. 

Sve obveze nastale po staroj odluci, koja je stavljena van snage, ovom presudom su dobile status pravovaljane te svi odnosi i obveze koje su nastale do datuma 18. 06 prošle godine postaju naplativi kako je tvrdio direktor Dujmović a isto mišljenje je imao i Pravni fakultet u Zagrebu. Ovo konkretno znači da svi korisnici koji su se 'ponadali' kako će sa kaznama proći 'lišo' našli su se u neobranom grožđu. Sanitat nema izbora nego sve poslati na ovrhu, u suprotnom krši zakon, a osoba koja je na čelu tvrtke riskira kazneno gonjenje, čime je smanjen manevarski prostor svim strankama u ovoj, nazovimo je 'Parking aferi'.  

Slučaj 2. 

Županijski sud u Dubrovniku se pozabavio i dnevnim kartama ali i samim zaključcima gradonačelnika za koje su, Ban i mnogi drugi tvrdili da su nezakonite. 

Tako Županijski sud u presudama ističe kako dnevna karta nije pravno istovjetna ugovornoj kazni koja je bila na snazi do prije šest ili sedam godina kada ju je nadležni sud ukinuo, nakon čega je uvedena Dnevna karta. Dnevnu kartu korisnik je mogao iskoristiti u cijelom vremenskom periodu od 24 sata, dok sa ugovornom kaznom to nije bio slučaj. Treba napomenuti, da sadašnji režim naplate, koji u sebi sadržava trosatnu, poludnevnu i dnevnu kartu ostaje na snazi do moguće izmjene koju mora donijeti Gradsko vijeće. 

Zaključci gradonačelnika

Do jučer osporavana mogućnost gradonačelnika da samostalno, na osnovu odluke Gradskog vijeća određuje parkirališne zone i cijene parkinga sud je odredio kao pravovaljane, te time dao gradonačelniku izvršnu funkciju u ovom slučaju. Iako su mnogi odvjetnici tvrdili drugačije, ovo se može smatrati potvrdom izjava gradonačelnika Vlahušića, koji se pokazao dobrim poznavateljem prava.  Nakon ove presude Županijskog suda, koji je sud višeg reda, prvostupanjski sud se mora ili bi se trebao držati upute drugostupanjskog suda.

Vrijedi spomenuti da je u većini gradova u Republici Hrvatskoj ostao na snazi režim naplate sa dnevnom kartom, dok je u Dubrovniku kao ekperiment uveden način naplate sa trosatnom i poludnevnom kartom koji je više nego pravno sporan, od toga da bi se trosatna karta trebala platiti u roku od osam dana, a već nakon par sati Sanitatov djelatnik bi trebao izdati poludnevnu kartu, što je samo po sebi apsurd, do toga da je po novoj odluci osoba koja je vozila automobil odgovorna za plaćanje parkinga a ne sam vlansik vozila kao do sada, pa bi Sanitat trebao imati i detektivsku službu. 

"Zaprepašten sam pravnim shvaćanjima iz drugostupanjskih odluka koje ste mi dostavili. Smatram da su navedene odluke duboko nezakonite jer su u suprotnosti sa relevantnim zakonskim propisima i pravnim shvaćanjima Ustavnog suda. Jedino objašnjenje koje trenutačno imam je da je te presude donijela ista sutkinja Županijskog suda koja je i prije odluke Visokog upravnog suda, broj: Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014.g. (“Narodne novine”, br.: 74/14.) o ukidanju Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (“Sl. glasnik Grada Dubrovnika”, br.: 12/09.), koliko je to meni poznato, sve presude po žalbama građana u sporovima protiv Sanitata donosila uvijek u korist Sanitata ne prihvaćajući nikakve žalbene prigovore građana. Osobno, smatram da je ta sutkinja očito pristrana u korist Sanitata i ubuduće ću tražiti njeno izuzeće iz odlučivanja po žalbama u svim sporovima u kojima je Sanitat tužitelj", rekao je Ban.