Rođeni Dubrovčanin Marko Dabrović poznati je i priznati arhitekt. Zajedno sa Sašom Begovićem, Tanjom Grozdanić Begović, te Silvijem Novakom (kasnije se pridružila Paula Kukuljica) osnovao je arhitektonski ured 3LHD. Radili su, među brojnim drugim, projekte poput Rive u Splitu, Grand Park Hotela u Rovinju, Karlovačkog slatkovodnog akvarija, Hotela Lone u Rovinju, a projektirali su i Hotel LN Garden u Kini. Predstavljali su Hrvatsku na 12. međunarodnoj izložbi Bijenale arhitekture u Veneciji. Studio je za svoj rad primio brojne domaće i međunarodne nagrade poput A+Award u kategoriji Architecture + Landscape za karlovački akvarij, nagradu za najbolju sportsku građevinu na Svjetskom festivalu arhitekture WAF 2008, da spomenemo samo neke. Zadnji projekt koji su radili bilo je uređenje starog kina Urania u Zagrebu. Projekt je 2019. godine dobio nagradu Viktor Kovačić koje dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata, kao i godišnju nagradu Vladimir Nazor za područje arhitekture. U Dubrovniku studio najbolje znaju po projektu izgradnje novog Hotela Belvederea.

Što se trenutno događa s Hotelom Belvedere?

Moramo se vratiti malo u prošlost. Prema DPU iz 2013. hotel je trebao imati 130.000 m2, a naš projekt ima 4 puta manje (oko 30.000 m2). Zbog toga se taj DPU morao staviti izvan snage. U međuvremenu su DPU (detaljni planovi) ukinuti u zakonu o prostornom planiranju, pa je trebalo promijeniti GUP i prostorni plan općine i staviti izvan snage DPU. Ishođene su sve suglasnosti na promjene GUP-a. Osim toga trebalo je dobiti potvrdno mišljenje na HIA-u (Heritage Impact Assessment, procjena utjecaja na dobro Svjetske baštine), koju izdaje UNESCO. Zaključak HIA je da današnji napušteni hotel ima loš utjecaj na baštinu, a da će ju naš projekt itekako poboljšati. Hotel Belvedere je prvi objekt u Dubrovniku koji je prošao postupak HIA-e. Nakon svega ovoga projekt je početkom prošle godine trebao doći na Gradsko vijeće, uvršten je na sjednicu, ali je onda skinut s dnevnog reda. Od tada se ne događa ništa.

U medijima se početkom ove godine pojavila informacija da bi američki investitori mogli preuzeti vlasništvo nad Belvedereom. Je li vi što o tome znate i ako je to istina treba li se raspisati novi natječaj za gradnju hotela?

Za Amerikance sam saznao iz medija, čudno mi je bilo što se ta vijest pojavila. O detaljima ne znam ništa, nitko me o ničemu nije obavijestio. Naravno, ni ne mora. Ali ako dođu novi investitori koji žele raditi novi projekt, drugačiji od našeg, onda se opet treba raspisati natječaj i naravno opet napraviti nova HIA.

Na aktualnom natječaju ste, među ostalim, pobijedili svjetski poznatu Zahu Hadid i brojne druge renomirane arhitekte. Što je presudilo da baš vaš projekt pobijedi?

Na natječaju je sudjelovalo 13 međunarodnih ureda. Osim Zahe Hadid sudjelovali su i Norman Foster, te Richard Meier, također dobitnici Pritzkerove nagrade (najcjenjenija međunarodna nagrada u arhitekturi, usporediva s Nobelovom). Moram reći da smo prošle godine još jednom pobijedili Fostera na natječaju. Riječ je o gradnji tvornice za tvrtku Rimac automobili. Mislim da je za pobjedu na natječaju za Belvedere bilo presudno to što je naš projekt bio najbolje uklopljen u okoliš i što smo imali svega 6 etaža. Stari Belvedere imao je 18 etaža. Prilaznu cestu i hotel povezali smo uspinjačom, a drugi su visinsku razliku između ceste i hotela pokušavali savladati kroz sam objekt što je uvijek rezultiralo s puno većim volumenom od našeg projekta. 

Prošle godine održan je prosvjed građana Zlatnog potoka gdje su zahtijevali da se i dalje može koristiti ulica Vlaha Bukovca u cijeloj dužini kako bi se došlo do plaže, odnosno pomorskog dobra koje je javno vlasništvo. Gdje je problem s navedenom ulicom?

Na Belvedereu postoji samo jedna parcela, ona obuhvaća cijeli projekt, a vlasnik je Viktor Vekselberg. U starom Belvedereu postojala su jedna vrata koja su bila otvorena i tuda se moglo prolaziti, zatvarala su se samo noću. No, to nije javna ulica niti je kao takva ucrtana u katastar. Što se tiče dolaska na pomorsko dobro, plan je bio da se na lokaciji gdje je sada lift naprave skalini koji bi vodili do mora i dužobalnom šetnicom sve do stare crpne stanice. To bi omogućilo neovisan pristup i garantiralo javnost plaže. Ta šetnica bi se radila na visinskoj koti do koje dopiru valovi.

Građani također nisu oduševljeni ni najavljenom gradnjom heliodroma.

Građani se boje stalne buke helikoptera, ali oni ne bi slijetali u dnevnom režimu. Mislim da je heliodrom pozitivna stvar za gradsku infrastrukturu, uvijek je bolje imati dva nego jedan zbog raznih hitnih slučajeva. Heliodrom se ne bi vidio iz grada, on je smješten na platou ispod starog puta prema Dupcu. Gradnja heliodroma bi omogućila održavanje međunarodnih konferencija za organizaciju gdje je sigurnost uzvanika važno pitanje. Do sada je Hotel Palace bio najbolja lokacija za takve događaje, a Belvedere bi po tom pitanju bio jednako siguran. Dodatna prednost bila bi što ne bi ometao funkcioniranje grada i utjecao na promet.

Okolni stanovnici se vjerojatno najviše boje da će ostati bez parkinga u Ulici Frana Supila. Sada im se tolerira parkiranje na jednom traku ceste, ali kada se izgradi Belvedere to se najvjerojatnije više neće moći. Kako vi općenito gledate na promet u Dubrovniku, te gradnju garaža za koje ste jednom zgodom rekli da su zastarjela rješenja?

Da, građani Zlatnog potoka vjerojatno će ostati bez tih parkirnih mjesta i razumijem njihov problem. Taj je problem pitanje prometne infrastrukture cijelog grada, odnosno strategije kakav bismo promet željeli. U svijetu je trend da se ljudi udaljavaju od osobnih automobila. Taksi je nikad jeftiniji, brojni gradovi uveli su taksije na električni pogon, a uskoro očekujemo dolazak vozila bez vozača koji će biti revolucija. Dolazak robot-taksija dogodit će se vjerojatno u sljedećih pet godina. Također, trend u razvijenim zapadnim zemljama je da se trgovine vraćaju u kvartove. Veliki šoping centri izvan grada tjeraju ljude na korištenje auta, pa bi povratkom trgovina u kvartove dobar dio njih prestao voziti i smanjio gužve. Dubrovnik je grad na strmom terenu, pa se teško može voziti klasični bicikl, ali zato bi električni bio odlično rješenje. Treba razvijati infrastrukturu u tom smjeru i poboljšati javni prijevoz u najfrekventnije ure. Recimo da ujutro javni prijevoz ima više linija iz Župe prema Gradu, ne bi imali svako jutro gužve na petlji. Gradnja garaža samo stimulira ljude na korištenje automobila, umjesto da ih se destimulira dobrim javnim prijevozom, jeftinim taksijima i gradnjom infrastrukture za (električne) bicikle.

Dubrovnik ima slab kontakt s morem, nema neki lungo mare. Vi ste imali dva projekta koja su se spominjala u tom pravcu. Gradnja rive i tunela u Gružu, te šetnice na Boninovu.

Osim Porporele koju je napravila Austrija, po tom pitanju se ništa nije izgradilo. Gruž je sada srce poslovnog života grada, a gradnjom tunela bi se rasteretila postojeća prometnica, točnije ona bi postala pješačka zona i Dubrovnik bi dobio rivu koja mu nedostaje. Na Boninovu smo svojevremeno planirali projekt gradnje šetnice s nekoliko manjih mostića, slično kao što se nedavno realiziralo u Italiji na jezeru Garda. Šetnica bi krenula s Čingrije i išla do sveučilišnog kampusa.

Niste baš najzadovoljniji Sveučilištem u Dubrovniku?

Sveučilište u Dubrovniku je odlična prilika koja nažalost nije do kraja iskorištena. Sveučilište ima potencijal dovesti visoko obrazovane ljude u grad, koji bi boravili u njemu kroz cijelu godinu a ne samo kao sezonski turisti. Time bi se stvorila dodatna vrijednost umjesto da ljudi iz grada odlaze i ne vraćaju se. U Dubrovniku su se vrijednosti poremetile, zavladala je rentijerska ekonomija i događa se da netko bolje zarađuje od apartmana nego ako je završio medicinu i radi kao doktor. 

Tu onda dolazimo do prekomjerne gradnje, jer se tako najlakše dođe do love. Uzmimo samo Ploče koje izgledaju poput favele.

Izgubila se mjera i sklad koja je krasila Republiku. Prostor je sada u Dubrovniku najunosniji, ali isto tako je u prošlosti trgovina robljem bila jedan od poslova koji je donosio ogromnu zaradu, pa je Republika prva prestala s tim. E pa valjda bi se na tim principima trebalo voditi i kada je u pitanju arhitektura, odnosno planiranje i gradnja u prostoru. Bogati plemići nisu onda mogli raditi što su htjeli, već je sve bilo propisano. Ovdje se dogodilo da neki imaju veća prava od drugih. Nije problem u zarađivanju, problem je kada se oštećuju drugi, a prekomjernom i neprimjerenom gradnjom smanjuje se vrijednost okolnih nekretnina, ali i grada u cjelini. Na kraju krajeva svi u Dubrovniku žive od skladne arhitekture grada u zidinama.

Koji su po vama najgori projekti u gradu? Što kažete, primjerice, na onaj užas u Uvali Lapad ili na onu gadnu zgradurinu ispod magistrale na Pločama?

Laički možda nije teško ocijeniti estetiku građevine - ili se nekome sviđa ili ne - ali meni kao osobi u toj struci, nije lako dati mišljenje o pojedinačnim projektima. Ja bih sa stručne strane morao sve to analizirati, ući u svaki projekt, pa tek onda donijeti konačan sud. Mogu samo reći da je u globalu sve to skupa jako tužno, a najtužnije je da se sve vjerojatno događa legalno (po aktualnom GUP-u i zakonima), da postoje planovi koji to odobravaju u skladu s kojima se izdaju građevinske dozvole...

Gradonačelnik Mato Franković na vlasti je tri godine. Što se tiče GUP-a kazao je kako je to premalo vremena da se donesu izmjene. Je li mogao barem staviti moratorij na gradnju u nekim dijelovima grada kako bi se spriječilo pretvaranje kvartova u favele?

Ja bih se vratio na HIA-u. Nije mi jasno zašto Hotel Belvedere mora proći tu suglasnost, a sve ostale građevine na Pločama ne moraju. Valjda bi za svih trebala vrijediti procjena učinka na kulturnu baštinu, onda se ne bi događalo da u okolici zidina niču mastodonti. Što se tiče moratorija, to stvarno ne znam. Razumijem se u urbanizam, ali to više spada u pravnu kategoriju. Protiv sam zabrana, a kao građanin bih rekao da uvijek postoji neki način da usporiš gradnju nečega što smatraš da nije dobro. HIA je mogla biti taj dobar mehanizam kontrole, ali zašto se ne primjenjuje, nije mi jasno. Mora se napraviti prvi korak kako bi se ova neprimjerena gradnja po Dubrovniku zaustavila. Koji god on bio. Vjerojatno će nas situacija s koronom natjerati da stanemo i promislimo  Možda opet shvatimo da brže i više nije bolje, nego da su najvažniji mjera i sklad.

Je li se korona odrazila na vaš posao?

Za sada na sreću nije. Imamo klijente koji ne rade špekulantski, nego dugoročno planiraju investicije, tako da nastavljamo s projektima. Korona je ogromna prijetnja ukupnoj civilizaciji i mediteranskoj kulturi življenja. Rezultati vjerojatno neće biti kao prije krize, ali nastavljamo raditi istim žarom. 

Jeste li ikad imali posla s nekakvim investitorima koji dođu i kažu hajdemo u projektu napraviti suteren ili nekakav podrum, pa kad dobijemo uporabnu dozvolu, prenamijenit ćemo ga u apartman ili nešto slično?

Moram priznati da nemamo iskustva s takvim investitorima. Valjda je to sve stvar imidža, pa onda takvi investitori traže ljude koji su na glasu da će im to omogućiti. Svi mogu birati, nikome nije zacrtana karijera, ali netko ide u ovom, a netko onom smjeru. Mi smo izabrali da se ne bavimo špekulacijama, nego arhitekturom koja poboljšava prostor.

Za neke arhitekte u Dubrovniku kruže glasine da su bliski s konzervatorima i da njihovi projekti puno lakše prolaze njihovu suglasnost nego drugih projektanata.

Ja ne živim u Dubrovniku, pa nisam upućen u lokalne glasine, ali mogu komentirati na osnovu našeg iskustva s projektima u Dubrovniku. Kada smo radili projekt Belvederea imali smo puno problema s konzervatorima. 

U Splitu se trenutno gradi veliki neboder koji po mom laičkom sudu lijepo sjeda u prostor. Zašto se u nas ne grade nikakvi visoki neboderi koji bi, ako su lijepi, mogli oplemeniti prostor kojega ionako nedostaje na užem području grada?

Ne bih se s vama složio. Neboderi su rješenje kad nema prostora, a po Dubrovniku ga još uvijek ima, primjerice Radeljević, Remiza, Kasarna... Dubrovnik ne oskudijeva s prostorom jer nema velik prirast stanovništva. Slabi smo s infrastrukturom, cestama, šetnicama… Izgubili smo dobro urbanističko planiranje, ne samo ovdje nego u cijeloj Hrvatskoj. Privatnici su preuzeli razvoj gradova, a to ne može funkcionirati. Eto samo primjer nesretne Rijeke dubrovačke. Nitko se tu od početka nije bavio urbanističkim planiranjem, nego se sve samo od sebe događalo na divlje. I onda to tako završi, umjesto da bude reprezentativno. Kada je Jugoslavija posustala s gradnjom stanova za radnike radi ekonomske krize, dopustila je divlju gradnju, a to je bolest s kojom se danas još uvijek borimo.

Treba li se Dubrovnik širiti?

Već se proširio, ponajviše na Župu, ali ni ona nije urbanistički uređena. Treba stvoriti uvjete za gradnju, urbanistički isplanirati prostor, pa onda graditi po tim jasnim pravilima. 

Je li golf trebao biti na Srđu ili se grad i tu mogao širiti i graditi recimo sportsko-rekreacijske sadržaje?

Nisam detaljno proučavao taj projekt, niti igram golf, pa ne znam detalje. Što se tiče sporta i rekreacije ne treba nam Srđ, nego trebamo urediti prostore po gradu poput parka Gradac, Petke, Gospinog polja… Iskreno, mislim da se golf na Srđu nikad neće izgraditi.

Maro Marušić