Kolinda Grabar Uhljebarović

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Facebook
Bivša predsjednica uskoro bi mogla postati članom Međunarodnog olimpijskog odbora

-Veseli me i počašćena sam nominacijom za Međunarodni olimpijski odbor! Sport za mene nije samo strast već i odlična prilika za promociju temeljnih ljudskih vrijednosti, pozitivnog natjecateljskog duha, ali i sjajnih sportaša - promotora Lijepe naše - otkrila je nedavno Kolinda Grabar-Kitarović.

Ona je jedna od pet kandidata za MOO, a može se dogoditi da svi kandidati i uđu u to sportsko tijelo. Dovoljno je baciti letimični pogled na sportski životopis Kolinde Grabar Kitarović i zaključiti kako ona tamo iskreno pripada dušom, a posebno tijelom. Koliko je samo puta obukla pripijeni kockasti dres i razdragano skakutala s dvije lopte među navijačima. Ne treba zaboraviti ni njene druge sportske uspješnice – ono kad je pokisla na Svjetskom prvenstvu, ali nije joj bilo teško poljubiti sve nogometaše, političare, trenere, čistačice skupa s trofejom.

Nadalje, pjevala je i plesala s Davis cup reprezentacijom, bodrila je Kauboje, drukala za Barakude, strepila hoće li hrvatski šahovski velemajstori odigrati sljedeći potez lovcem ili konjem, hoće li Natko Zrnčić Dim krenuti skijama Ivice Kostelića ili će mu karijera otići u dim, hoće li Filip Ude ukrotiti konja s hvataljkama, ili će konj s hvataljkama zbaciti Filipa Uda i polomiti mu muda, sredila je tenisaču Ivu Karloviću preko svojih veza broj mobitela u VIP-u koji mu je dugo bio želja 091 76 67 76, nije joj bilo teško putovati tisuće kilometara samo kako bi davala podršku hrvatskim natjecateljima u njihovim teškim trenucima, ulazila je nenajavljena u muške svlačionice boreći se na taj način za prava žena da gledaju gola muška tijela kao objekt požude, pardon pobjede, kada je primala jedriličare potrudila se naučiti i što je to spinaker – nema tog sportaša kojeg Kolinda nije primila, pritisnula majčinski uz grudi i slikala se s njim – osim naravno Tina Srbića čije se prezime nije uklapalo u njenu politiku.

Kako vidimo, njen sportski životopis je zaista fascinantan i svakako zaslužuje biti punopravnim članom MOO-a. Ako je izaberu Kolinda će dobiti posao njenih snova – putovat će po svijetu i slikavati se po tribinama. Članovi MOO-a nemaju mjesečnu plaću, ali zato godišnje dobiju 7 tisuća dolara za administrativne troškove plus su im plaćena sva putovanja, smještaj, hrana, te dnevnice u iznosu 900 dolara za razne besmislene sastanke na kojima se palamudi o ničemu, a pošto tih 'evenata' ima skoro pola godine, dođe se do lijepe love.

Međunarodni olimpijski odbor samo je jedna od tisuća sličnih uhljebskih organizacija diljem svijeta u kojima 'rade' ljudi koji ništa u životu nisu pametno radili. Sav taj njihov posao i da ga ne obavljaju ne bi nitko ništa primijetio. Primjerice u turističkoj sezoni u Dubrovniku osjeti se manjak jednog konobara ili čistačice, a kada neka zemlja mjeseci pokušava sastaviti Vladu sve i dalje funkcionira, isto kao što bi sport funkcionirao da nema svih tih uhljebničkih tijela koje samo interesira da džabe jedu, piju i putuju.

Takve organizacije ne brinu nikakve krize i epidemije. Može se svijet raspadati, ali oni će uvijek pronaći način za održavanje njihovog luksuznog lifestylea. Za te birokracijske budalaštine lova će se uvijek iskemijati, nema veze što ta sredstva ne idu, primjerice, za poboljšanje sportske infrastrukture u Africi..

To je skroz nevažno za Međunarodni olimpijski odbor. Nisu uhljebi samo hrvatski endemi, oni su rašireni po čitavom svijetu. Kolinda Grabar Uhljebarović samo je jedna od milijun njih.

-Sport za mene nije samo strast, već i odlična prilika za promociju temeljnih ljudskih vrijednosti!

Spadaju li uvjeti rada na stadionima u Kataru u temeljne ljudske vrijednosti? Tamo radnici iz Nepala, Indije, Bangladeša i drugih siromašnih zemalja tuku smjenu od 12 sati dnevno na brutalnim temperaturama za mjesečnu plaću od petstotinjak dolara. Stotine radnika do sad je izgubilo život od zatajenja srca, ali malo koja sportska organizacija mari o tim temeljnim ljudskim vrijednostima.

Nitko neće bojkotirati Prvenstvo, niti će bogatom Kataru poslat prosvjednu notu, šou ide dalje. Članovi MOO-a i drugih uhljebničkih sportskih organizacija slikavat će se s pobjednicima dok spavaju u najluksuznijim hotelima, a mrtvih modernih robova nitko se neće sjećati.

Sport za njih nije samo strast već i odlična prilika za srčani udar.

Popularni Članci