Piše: Toni Volarić

E, to bi mogla bit prava tema. Mnogima čudna. Neki će odmah odmahnuti rukom uvjereni da je ovaj frajer bolestan u glavu. Možda. Ali, stopala su mi neka vrst fetiša. Priznajem. Jbg, priznajem. Sad ima li nešto bolesno ili čudno u tome da ženama buljim u stopala, to neka procijene stručnjaci za starije debljuškaste muškarce. Kažem to jer, kome god sam to do sada priznao, svi su me malo čudno pogledali. Kako stopala? Pa to je nešto na periferiji, nezbrinuti, znojni, katkad i zapušteni dio tijela. A, ne, dragi moji. Prođite malo ulicama Dubrovnika ovih vrućih lipanjskih dana. I ne gledajte lica. Nego sandale. Stopala. Ženska, da se razumijemo.

To je, vjerujte, sate provelo kod pedikera. Točalo nogice u nekim ludim kupkama, strugalo pete, uređivalo nokte, lakiralo, mazalo posebnim kremama, to je pazilo na svaki točkicu. Znači, one znaju da su im i stopala aduti. Ajde, nemojte mi se sad zgražati tipa o čemu ovaj čudni čovjek priča? Pa nitko u nas o tome ne govori. A sve se uređuju. OK, većina. Sve, neke i štedeći , pa ne plivaju ovdje baš svi u novcu, pažljivo biraju sandale. Adute.

Dalo bi se i dalje razraditi temu. Ako vam se gadi, nemojte dalje čitati. Dakle, postoji nekoliko tipova stopala. Ali dva glavna. Široka, poput temelja za držanje tijela. Do njih najčešće vode ravni gležnjevi, neki bi rekli stupasti. Znate ono kad se ne vidi ona kost sa strane,  ne postoji jasan prijelaz s noge na stopalo. Ali, postoji i izduženo žensko stopalo. Fino, plemenito, s baršunastom kožom, postoje gležnjevi koji s puno pažnje prelaze u stopalo. Još kad žena stavi oko gležnja onu kožnu narukvicu. Uh. Uh. Samo malo da srce vrati normalan ritam.

Evo, neću više o stopalima. Ali hoću o pitanju koje si, vjerujem, 90 posto muškaraca postavlja. Znate li vi, drage, djevojke, žene, majke, bake, sestre, supruge i ljubavnice, koliko smo mi mužjaci ludi za vama? Znate li da miris vaših koža i kosa pokreće ovaj svijet, znate li kakvu snagu imate? Znate li kad se navečer istuširane mažete kremama pred ogledalom, da ste zapravo vladarice ovog čudnog svijeta? Mužjaci će se zbog vaših guza, gaćica, grudnjaka i svega što ste im spremne raditi u vezama ili izvan njih, potući, boriti, krasti da ostave dojam da imaju love. Oni su spremni pratiti vas, špijunirati, slati poruke, kupovati darove koji daleko prelaze njihovu realnu financijsku moć, popiti otrov, plakati, potpuno promijeniti stil odijevanja ili vrstu glazbe koju su voljeli.

Muškarci su vam spremni pisati pjesme, uzeti bez pitanja tati auto, unajmiti kafić, posebno u Dubrovniku,  iako o ugostiteljstvu nemaju pojma. Mi smo vam zapravo jadnici koji veći dio života provedu smišljajući strategiju kako da petnaestak (budimo realni) centimetara sebe pospreme na toplo, makar i na pet minuta. Banaliziranje ljubavi, mislite vi? Možda. Ali, zapravo je tako. Kad se apstrahiraju osjećaji, podizanje djece, briga za egzistenciju i traženje mjesta u ovom poprilično tužnom društvu koje, imitirajući neke zapadne trendove, uporno kasni nekoliko godina. Pa gleda neke izbore za naj ovo ili ono, iako su takvi serijali u zemljama koje su ih osmislile, odavno skinuti s programa.

Naravno, nećemo mi to vama priznati. Nikada. Glumit ćemo, ubijat se po teretanama, dolaziti doma ljuti kao da nam idete na živce, izderat se katkad. Samo da prikrijemo slabost i ovisnost. Kao i svi ovisnici. Znate ono kad pijanac ide u dućan, pa, nakon mlijeka i čokolade za djecu, kao usput u košaru stavi pivo. Još to prokomentira glasno kako je vrućina pa ga piva fino uspava. E, to smo mi. Pijanci. Kad nam nosevi jednom mozgu pošalju miris žene, mozak stari, tisuće njegovih stanica odumire svakodnevno. Ali, taj zapis ne. Nikada. Tom i takvom mozgu najvažnije je, nakon cjelodnevnog glumljenja frajera, u neko se doba noći stisnuti uz vas, malo lagano protrljati spomenutih petnaest, a sada spalih na pet centimetara spužvastog tijela o vas, zariti nos u vašu kosu i zaspati.

Komentari autora: 

- Toni Volarić: Savjet koji mi je u New Yorku dala Samantha i lokalne priče o seksu i Gradu