Hotelski kompleks Importanne Resort (sada se zovu Royal Resort) najviše se izgradio od rata. Nekome se možda sviđa kako izgleda, autoru teksta ne. Proširio se na sve moguće strane i preizgradio, ali to nije njihov problem, već onoga tko im je to dopustio. Naime, oni su sve to izgradili po zakonu i sa svim mogućim dozvolama.

No, nisu tu stali, već su nastavili s nekim građevinskim rabotama na koje nisu imali prava. Tako su u Ulici Kardinala Stepinca napravili objekt za kontejnere. Dubrovačkom dnevniku tom su prigodom kazali kako je riječ o objektu za reciklažni otpad koji je građen na privatnom (odnosno njihovom) zemljištu, a za koji nije potrebna građevinska dozvola.

Tada su iz Inspekcije Dubrovačkom dnevniku odgovorili kako će izvršiti inspekcijski nadzor, nakon kojega će dostaviti odgovore.

-Očevidom obavljenim dana 16. lipnja 2020. godine na lokaciji k.č.br. 380 k.o. Dubrovnik, utvrđeno je kako za izgrađenu građevinu investitor nije ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu. Slijedom navedenog, pokrenut je upravni inspekcijski postupak te doneseno rješenje o uklanjanju kojim se naređuje investitoru da ukloni bespravno izgrađenu građevinu - potvrdili su za Dubrovački dnevnik iz Građevinske inspekcije Državnog inspektorata nakon obavljenog inspekcijskog nadzora.

Postavili zbog sigurnosti, iako nisu imali prava

Međutim iako su iz Građevinske inspekcije naložili Royal Resortu uklanjanje bespravne građevine, oni je još uvijek nisu uklonili. Ali zato su opet postavili rampu i stupiće na šetnicu Nika i Meda Pucića pokraj Hotela Neptun. Vlasnici obližnjeg restorana požalili su nam se da ne mogu više tuda dostavljati robu. Obično su to obavljali rano ujutro, ali nakon postavljanja rampe i stupića od strane Royal Resorta, iz hotelske grupacije im više nisu omogućili dostavu.

Profesor Igor Legaz više puta se 'obračunavao' s rampom ispod Hotela Neptun napominjući da ju vlasnici hotela nisu smjeli postaviti, jer je riječ o javnoj šetnici u vlasništvu Grada Dubrovnika. Petar Krvarić iz Royal Resorta kazao je u vezi sporne rampe i stupića da su ih postavili prvenstveno zbog sigurnosti kako njihovih gostiju, tako i domaćih građana.

-Stupići su prohodni za bicikle, pješake i kolica, a postavljeni su zbog motornih vozila. Vozila koja imaju dozvolu za dostavu mogu slobodno prolaziti. Javna šetnica je i dalje u upotrebi i tu nema ništa sporno, jer postavljanjem stupića se i dalje može nesmetano prolaziti. Ponavljam da je riječ prvenstveno o sigurnosti kako bi se spriječio protok motornih vozila, prvenstveno motocikala – istaknuo je Krvarić.

Mi smo pogledali zemljišne knjige kako bismo provjerili vlasništvo šetnice, a tamo stoji da je vlasnik Grad Dubrovnik. Iz Grada Dubrovnika su također potvrdili da je šetnica u njihovom vlasništvu.

-Površina na kojoj je postavljena rampa je vlasništvo Grada Dubrovnika i Komunalno redarstvo Grada Dubrovnika je, nakon izlaska na teren, već pokrenulo upravni postupak kako bi se rampa uklonila – rekli su nam.

Pitanje vlasništva na čitavom Babinom kuku

Možda su iz Royal Resorta i postavili rampu zbog sigurnosti, ali na to nisu imali pravo, jer lokacija gdje je postavljena nije u njihovom vlasništvu.

Podsjetimo, Hotel Neptun prodan je tvrtki Importanne Resort 2003. godine za 31,5 milijuna kuna. Oni su se obavezali da će uložiti dodatnih 80 milijuna kuna. Na početku su tražili da sudjeluju u izradi prostornih planova za izgradnju sukladno njihovim željama, ali su od toga odustali.

Svejedno im je tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica u GUP-u iz 2005. godine omogućila proširenje i nadogradnju hotela. Tada je i javna šetnica ostala pod znakom pitanja kome pripada, spominjala su se izvanknjižna vlasništva, a na kraju je ipak pripala Gradu Dubrovniku.

No nije ovaj javni prostor na Babinom kuku jedini katastrofalno vođen tijekom privatizacije. Brojni javni sadržaji na Babinom kuku i danas su pod znakom pitanja kome pripadaju, točnije još uvijek se vode sudski sporovi oko vlasništva. Naime, Valamar i Grad Dubrovnik na sudu se bore oko parkova na Babinom kuku, sportskih i rekreacijskih sadržaja, čak i prometnica.

Prvo se propustilo upisati vlasništvo Grada Dubrovnika nad javnim površinama sedamdesetih godina prošlog stoljeća, iako su ondašnji političari i šefovi Babinog kuka imali dogovor o parcelizaciji zemljišta i vraćanja javnih površina građanima Dubrovnika, da bi se slična stvar ponovila za vrijeme devedesetih godina, odnosno privatizacije, kada ondašnje Javno pravobraniteljstvo nikad nije dalo potrebnu suglasnost za vraćanje javnih površina na Babinom kuku Gradu Dubrovniku.

Sudski spor oko javnih površina

Kada se napokon pojavio ozbiljni kupac, odnosno Valamar, skupa s hotelima i drugim ugostiteljskim sadržajima, postao je vlasnik i javnih površina poput parka na Babinom kuku gdje su generacije Dubrovčana odrastale igrajući stolni tenis i mini golf.

Grad Dubrovnik u kolovozu 2009. godine podiže tužbu protiv Valamara u kojoj zahtijeva vraćanje spornih javnih površina na Babinom kuku pod svoje vlasništvo, međutim Općinski sud u Dubrovniku donosi presudu u korist Valamara.

Grad Dubrovnik se na presudu žalio, te Županijski sud vraća suđenje na početak, koje je još uvijek, prema našim saznanjima, u tijeku. Drugim riječima, brojne javne površine na Babinom kuku trenutno ne pripadaju nikome, iako je Valamar na njih upisan.

Maro Marušić