Odmah nakon 2. svjetskog rata, 1947. godine u Dubrovniku je otvorena Niža ugostiteljska škola koja je, pored one u Opatiji, bila jedina takve vrste u Hrvatskoj. U dvije godine svoga postojanja djelovala je u sklopu različitih hotela. Umjesto nje, 1949. osnovana je Ugostiteljska škola s praktičnom obukom u trajanju od tri godine. Školi je dodijeljena Villa Mimoza, što je bilo prvi put da je škola dobila zgradu za vlastite potrebe. Svi nastavnici u školi radili su honorarno. Nakon završetka ove trogodišnje škole učenici su dobivali zvanje kvalificiranog kuhara, konobara i slastičara.

Kada je 1951. za održavanje praktične nastave učenika Škola dobila u trajno vlasništvo i Hotel Dubravku, postala je prvom hrvatskom ugostiteljskom školom s praktičnom obukom. U niti jednoj grani gospodarstva onog vremena nije postignut takav uspjeh u rezultatima i organizaciji stručnog školstva kao u dubrovačkoj Ugostiteljskoj školi. Broj učenika stalno je rastao što se najbolje vidi u činjenici da u prvih deset godina rada Škole istu je završilo ukupno 150 učenika, dok je samo školske godine 1966/67. školu završilo 275 učenika.

Ubrzana izgradnja hotelskih kapaciteta počinje 60-ih godina, no potražnja s inozemnog tržišta još uvijek je bila daleko veća od ondašnjih smještajnih mogućnosti. Takvo ukupno stanje odrazilo se i na rad ugostiteljskih škola. Značajno se povećao broj učenika, a godine 1960. Ugostiteljska škola Dubrovnik otvara i treći smjer u svom obrazovanju pa se pored kuhara, konobara i slastičara u ovoj školi počinju obrazovati portiri i hotelske domaćice.

Današnja školska zgrada na Pločama izgrađena je 1961. godine i tim hodnicima prolaze učenici, ne samo s dubrovačkog područja već i cijele Dalmacije i Hrvatske.

Upravo su iz dubrovačke Turističke i ugostiteljske škole potekli brojni vrhunski brojni kadrovi koji su svojim znanjem, voljom i ljubavlju proslavili hrvatsko ugostiteljstvo i turizam.