Nikša Selmani iz Dubrovačkog arhiva podsjetio je na povijesne izvore koji govore kako je kupanje uvijek bilo nešto nepoznato ljudima te da su se počeli kupati tek u 19. stoljeću.

- Zanimljivo je da smo mi u Arhivu našli neke slučajeve kupanja već krajem 17. stoljeća, točnije 1691. godine, a našli smo kupanje dječaka na Pločama 1702. godine. To zapravo govori kontra ovoj klasičnoj tezi da se ljudi nisu kupali jer su se bojali mora. No, u Dubrovniku je očigledno to bila užanca i ljudi su na kupanje išli i prije - kazao je Selmani pojasnivši kako su najpoznatije kupalište bile Banje što je potvrđeno u izvorima iz 18. stoljeća. Selmani je napomenuo kako su kupališta često bila privatna poput Šulića i Banja koja su se prva počela uređivati, dok su javna kupališta prema njegovim riječima bila zapostavljena. Tako su razvojem turizma, dodao je Selmani, do sredine 30.-ih godina sva kupališta bila uređena.

- Za Dubrovnik je važno ne samo iz kojega si kvarta nego i iz kojega si kupališta. Tako su Dubrovčani organizirali tzv. republike i kraljevstva pa smo istražujući to shvatili da je to posljednji ostatak vremena kad smo imali samo more za nas. Kad su se pojavila uređena kupališta onda su ljudi morali plaćati za to pa su republike bile zadnji ostatak neovisnosti i slobode pristupa moru - istaknuo je Selmani podsjetivši kako su se kupališta dijelila u više kategorija. Naime, bila su podijeljena po spolu i po tome plaćaju li se ili ne.

Arhivistica Sanja Curić navela je kako su koristili materijali za izložbu iz svoje arhivske građe.

- Ova tema je bliska Dubrovčanima, a ujedno na ovaj način se otvaramo publici da znaju što imamo u Arhivu. Izložili smo dokumente, stare tiskovine iz tog vremena, fotografije i građevinsku dokumentaciju - pojasnila je Curić ističući kako svatko može upotpuniti ovu izložbu svojim sjećanjima.

- Ljudi su se bunili na nečistoću, neuređene pristupe pa je općina uređivala kupališta. Primjerice kupalište pod Komardom nije bilo previše čisto jer je u Lazaretima bila klaonica pa ima jedan članak koji kazuje kako su plivale krvožile, nožice, komadi crijeva... - prepričava Sanja Curić iz Državnog arhiva.

Svoj doprinos izložbi dao je i Đuro Market koji se prisjetio kako su mu pričali o kupalištima prije 2. svjetskog rata.

- Ona su bili punktovi života, zabave, zafrkancije, ljubavi, ljetnog života... Jedan dundo mi je pričao kako se u to doba pitalo gdje se kupaš, gdje ideš na misu i gdje ti je škola. To su bili glavni kriteriji i tako se znalo tko si što si i gdje si u gradu. Iz saznanja svojih starih kupališta su bila dobro organizirana, imala su kabine pa su mulci prokopali rupicu i gledali gospođe. Ulaznice su se naplaćivale, tuševi su bili čudo i sve je bilo na visokom nivou - istaknuo je Market dodavši kako je Arhiv obradio izvrsnu životnu temu.

A. Čakić