Prema Zakonu o javnom okupljanju, navedeno ne spada pod prosvjed jer je pred bolnicom okupljeno manje od 20 aktivista, a pod mirno okupljanje i prosvjed spadaju samo ona okupljanja koja broje veći broj ljudi od navedenog. Dakle, prema hrvatskim zakonima, prosvjed je ukoliko se na javnoj površini pojavi 21 osoba s transparentima, ali ne i ukoliko isto napravi 19 ljudi. Premda su se aktivisti okupili na javnom mjestu, takvo što se zakonski ne tumači kao javno okupljanje. 

S obzirom na zakonske odredbe, okupljanja koja broje manje od 20 ljudi se ne prijavljuju policiji. Ipak, neslužbeno doznajemo kako je događaj ipak prijavljen Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, vjerojatno jer je riječ o nacionalnoj akciji, ali nije bilo potrebe za izlaskom na teren obzirom kako je broj okupljenih osoba manji od 20. 

U Zakonu stoji kako se mirni prosvjedi ne smiju održavati u blizini bolnica na način da ometaju pristup vozilima hitne pomoći i da se remeti mir bolesnicima. Aktivisti svojim tijelima i rekvizitima ne zaklanjaju prolaze, a obzirom kako se radi o molitvenoj akciji u kojoj nema verbalne interakcije s pacijentima, Zakon takvo što ne prepoznaje kao remećenje mira bolesnika. Međutim, neverbalna komunikacija svakako postoji obzirom kako transparetnima šalju poruke prema ženama koje stižu u bolnicu na abortus, no oni nisu uvredljivi i ne vrijeđaju na vjerskoj, rasnoj i drugoj osnovi pa takvo što nije kažnjivo. 

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u svom prvom članku definira kako u to spadaju djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihova prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom. Obzirom kako dubrovačka bolnica nije prijavila uznemiravanje na svom prostoru, tada nema govora ni o ometanju prava i dužnosti njenih zaposlenika. Moglo bi se reći kako ometaju zakonsko pravo žene na pobačaj, ali takvo što ne spada pod Zakon protiv javnog reda i mira. Sve napisano potvrdio je i dio dubrovačkih odvjetnika koje je Dubrovački dnevnik kontaktirao. 

Uzevši sve spomenuto u obzir, čini se kako hrvatski zakoni dopuštaju da skupina pojedinaca stoji ispred bolnice s transparentima, dakle zadržava se ispred ustanove u koju ne dolaze ni sretni, a ni zdravi nego najčešće oboljeli, ožalošćeni ili čak umirući. Iako se aktivisti ne obraćaju pojedincu nego ciljanoj skupini ljudi, postavlja se pitanje stvara li njihovo prisustvo nemir kod žena koje imaju svoje zakonsko pravo na abortus, ali i kod nekatoličkih vjernika, ateista ili onih koji su katolici, ali jednostavno ne smatraju kako je područje ispred bolnice prigodno mjesto za takvo što. Postavlja se moralno pitanje, ukoliko su hrvatski zakoni toliko nelogični da se zakonsko pitanje ne može postaviti.