Dugo očekivano dijete Petre Lazarević i njezinog supruga, Paula, nije izdržala bitku. Nakon tragedije koja ih je zadesila, tražili su mir koji će im dati snagu za nastaviti dalje. Bol nije prestala, ali je Petra zadovoljstvo pronašla u kreiranju božićnih ukrasa u koje prenosi svu svoju ljubav i toplinu. Njezina priča je inspirativna te ujedno i podsjetnik kako u životu treba nastaviti dalje usprkos svim nedaćama koje nas mogu snaći.

- Napravila sam sebi za dušu kuglu s njezinim imenom. Ove godine nismo ni ukrasili stan jer se sve to nažalost dogodilo. Planirali smo biti doma za Božić, toliko sam se radovala, ali eto nije bilo onako kako sam zamislila. Ovo je trebao biti naš Božić - kazala je Petra Lazarević koja je s mužem otputovala u Podravinu kod svoje obitelji jer, kako ističe, bilo bi previše bolno ostati doma u Dubrovniku jer ih sve podsjeća na ono što su planirali, a nije se ostvarilo. Njihova kćerka danas bi imala nešto više od tri mjeseca pa bi u krugu uže obitelji skupa slavili Božić koji je Petri inače najdraži blagdan od djetinjstva.

'ONA JE SAD ANĐEO'

- Cijeli život obožavam Božić i svake godine se radujem tom periodu. Bila sam sretna što ćemo biti skupa, okititi jelku, uživati i njegovati neke stare običaje... Ali to  se nije dogodilo. Svećenik mi uvijek u razgovoru kaže kako je ona sad anđeo pa sam ja odlučila u božićne ukrase koje stvaram ugraditi malenu figuru anđela da me podsjeća na nju - govori Petra prisjećajući se bolnih trenutaka koji su se dogodili početkom rujna.

Naime, nakon komplicirane i teške trudnoće koju je imala rodila je nešto ranije živu i zdravu djevojčicu Paulu u Splitu. Budući da je porod bio jako zahtjevan, Petra je prebačena helikopterom iz dubrovačke bolnice u splitski KBC.

- Ona je rođena savršeno zdrava 30. kolovoza. Bila je najzdravije dijete na cijelom odjelu, bez dijagnoze. Izašla sam iz bolnice 3. rujna, muž i ja smo odmah došli u Dubrovnik riješiti papirologiju pa smo se isti dan vratili za Split i posjećivali je svakoga dana jer je bila u inkubatoru. Tako su nam toga dana, 7. rujna, ujutro rekli da je sve super, ali u 13 sati su nas obavijestili kako nije dobro. Kad smo je posjetili odmah smo primijetili kako ne reagira i to nas  je šokiralo. Paula je dobila sepsu i već u 18.30 sati je preminula. Sve se odigralo u nekoliko sati - govori kroz suze Petra Lazarević koja je s mužem pratila zadnje trenutke života njihove kćeri.

- Ona je bila jako dugo očekivano dijete s obzirom na to da smo prije imali gubitke i sve nas je to nekako spajalo još više. Sve smo prošli skupa, svaki lijek, injekciju… Moja trudnoća je bila teška i izborili smo se, ali na kraju nije bilo onako kako smo zamišljali - istaknula je Petra te dodala kako je nalaz obdukcije pokazao da je Paula dobila četiri bolničke bakterije što je na kraju bilo kobno te maleno tijelo nije izdržalo.

- Nisam nikog javno osuđivala i tražila pravdu, a željela sam. No, ništa je neće vratiti, novci mi ne trebaju… Cilj mi je bio nešto poduzeti da se više obrati pozornost kako se ne bi isto dogodilo i drugima. Liječnici bi trebali pomagati čovjeku kao pojedincu, a ne liječiti općenito jer upravo zbog takvih propusta dolazi do izgubljenih snova koje ima jedna obitelj- mišljenje je Petre Lazarević nakon osobne tragedije koju je proživjela.

Taj dan, nakon svega ona i muž su iz Splita došli u Dubrovniku.

- Spakirali smo se doslovno za pet minuta i došli doma sami i prazni, bez djeteta. Bio je to udarac koji je trebalo tada preživjeti i nastaviti  dalje. Tišina i bol su bili ogromni da se moglo 'rezati u zraku'. Trebalo nam je dugo da se oporavimo, a sprovod je bio u krugu uže obitelji jer nisam željela da dođe puno ljudi i da me sažalijevaju što ni danas ne želim – govori ona.

'UVIJEK IMA IZLAZA'

Paula je krštena, kazuje Petra, dva dana nakon rođenja.

- Kažu kako su nekada davno djecu, koja su ranije rođena, odmah krstili pa smo i mi tako napravili. To je predložio muž, a ja sam prihvatila mada mi je bilo najvažnije da je ona dobro i da je živa i zdrava.  Ali eto, na kraju nije bilo tako. Kada su nas obavijestili da neće izdržati, održane su tri mise u 18 sati, u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, a ona je preminula taman kada su završene. Doktori su izrazili saučešće i to je bilo to - kazala je Petra dodavši kako joj vjera pomaže nositi se s bolnim trenucima.

- Jedan dan sam strašno ljuta na Boga jer mi je nju uzeo. Prije toga smo imali još jedan gubitak i pitam se zašto je sve tako bilo. Živimo normalno, pošteno i onda nam Bog uzme ono što nam je najvrjednije na svijetu. Drugi dan budem ljuta na sebe. Treći dan sam ljuta na cijeli svijet, a četvrti dan pak kažem kako je možda tako trebalo biti. Pojave se vjera i mir u nekim trenucima, ali sve je još rano pa ne znam hoću li ikad moći oprostiti. Voljela bih da mogu, ali jedan dio srca mi govori kako nije tako trebalo biti. Razgovori sa svećenikom mi puno pomažu i on mi kaže kako je smrt novi početak te da ćemo jednoga dana biti skupa. Kažu kako je raj osiguran onim roditeljima koji su izgubili dijete. Ne znam je li to zaista tako ili su samo riječi utjehe... Vjernica sam i smiruje me kad o svemu tome tako mislim – opisuje Petra Lazarević svoje pomiješane emocije.

- Gledam njezine slike, dodirujem igračku koju je imala kraj sebe s kojom ponekad i spavam. Bol nikad neće proći. Imam osjećaj da je sve teže i jedino što preostaje je naučiti živjeti s time. Tako su mi rekli ljudi koji su proživjeli isto kao i mi. Nakon nekog vremena ipak sam shvatila da ne mogu živa u grob jer ću uništiti sebe, muža, naše obitelji, a svima nam je teško zbog gubitka. Znam da ona ne bi voljela da nas vidi tužne i onda sam odlučila, kako mi je savjetovala jedna mama, pokušati živjeti životom kakav bi njoj poželjeli. To me na neki način 'diglo' i sve što stvaram posvećujem njoj jer ona je bila tu, postojala je i nikad je neću zaboraviti. Kad vidim da ljudi odustaju pitam se zašto? Sve se može riješiti, uvijek  ima izlaza koliko god se činilo nemogućim i sve se događa s nekim razlogom – zaključila je za Dubrovačkih dnevnik hrabra Petra Lazarević koja je spokoj pronašla u kreiranju božićnih ukrasa, a planira i stvaranje nakita i suvenira, u koje je utkana čista ljubav.