Na Pločama iza grada nedaleko od ambulante (ne kraj Gimnazije, nego one kraj žičare), sjetit će se stariji čitatelji, nalazila se mljekara. Poslije nje, to je sad bliže i mlađim čitateljima, na istom mjestu otvorila se papirnica (danas se taj prostor koristi u turističke svrhe).

Ta je papirnica bila u vlasništvu Dubrovkinje, koja se, kako ste mogli čitati u serijalu na Dubrovačkom dnevniku, početkom devedesetih raspala na nekoliko tvrtki kćeri. Ova papirnica o kojoj pišemo potpala je pod tvrtku Dubrovkinja Trade, koju je kroz privatizaciju i pretvorbu vodio direktor Tomislav Tomaš.

Ta vam je priča poznata – u privatizaciji je Dubrovkinja Trade od društvenog vlasništva prešla u privatno, a novi vlasnik postala je tvrtka In Trend d.o.o., koju je osnovao Mirko Obrvan, a koju danas vodi njegova supruga Marija Obrvan.

Kupnjom Dubrovkinje Trade, Obrvani su postali vlasnici brojnih nekretnina, ali dio njih vodio se kroz sudske sporove kao povrat nacionalizacije te je vraćen bivšim vlasnicima. To se dogodilo i s papirnicom na Pločama, čiji je prostor u Jugoslaviji bio nacionaliziran i je kasnije vraćen prijašnjim vlasnicima (pola privatnom vlasniku, a pola Republici Hrvatskoj) te supružnici Obrvan danas s njim nemaju ništa.

Ali sada dolazimo do najzanimljivijeg dijela priče. Mljekara je u ono vrijeme sveopćeg društvenog vlasništva, za svoje poslovne potrebe, izgradila magazin iza kuće u kojoj se nalazio poslovni prostor, koji su koristili. Taj se magazin, što je itekako važno za našu priču, nalazio na susjednoj parceli (1569/1 ko Dubrovnik), koja se u katastru vodi kao sasvim odvojena parcela s, jasno, drugačijim brojevima. Naravno da je mljekara taj magazin izgradila bespravno, ali u Jugoslaviji tada nitko nije postavljao suvišna pitanja, jer je svo vlasništvo ionako bilo društveno pa ako mljekari treba bespravni magazin, ona će ga izgraditi, i nitko se tu previše ne uzbuđuje.

Nakon što se mljekara zatvorila, a papirnica otvorila, taj magazin je jasno koristila Dubrovkinja. Vidjeli smo već u gornjem dijelu teksta kako je poslovni prostor u kojem se nalazila papirnica Dubrovkinje vraćena vlasnicima prije nacionalizacije, ali nije im vraćen magazin, jer on i nije bio njihovo vlasništvo, nego se nalazio na susjednom zemljištu.

Magazin je, takoreći, ostao u zraku. Mirko Obrvan, kao novi vlasnik Dubrovkinje Trade, je tu vidio priliku da ga upiše na ime svoje firme. Magazin se nalazi na popriličnoj atraktivnoj i još uvijek neizgrađenoj parceli, koja je vrlo blizu zidina, a prema GUP-u, nalazi se u građevinskoj zoni, i dozvoljena je gradnja. I na kraju balade, Obrvan je zaista tu parcelu na zemljišno-knjižnom odjelu dubrovačkog Općinskog suda uspio upisati na ime tvrtke In Trend, odnosno isto tako legalizirao je magazin te je prema svjedočenjima okolnih susjeda, kanio na tom mjestu graditi apartmane, koje bi izdavao turistima, a sigurno bi iznajmljivanje dobro išlo zbog atraktivnosti pozicije i blizine zidina, žičare, mora i drugih znamenitosti.

Sporni magazin

Međutim, susjedi Obrvana na Pločama, u prvom redu Niko Klečak, Ana Bašić te Tomislav Mladinov osporavaju legalnost upisa vlasništva od strane Obrvana u zemljišne knjige pa su ga stoga tužili sudu u nekoliko odvojenih parnica. Također, vodi se spor oko magazina između In Trenda, te vlasnika kojima je poslovni prostor - gdje su bile mljekara i papirnica Dubrovkinje - vraćen u povratu nacionalizacije. Sudski sporovi su u tijeku, i još uvijek nisu donesene nikakve (ne)pravomoćne presude.

Susjedi tvrde da Obrvan nije imao nikakvog prava da se upiše kao vlasnik magazina, jer je riječ privatnom vlasništvu, koje nikad nije nacionalizirano, i koje nikad nije bilo u vlasništvu Dubrovkinje, ni ikoga drugog u Jugoslaviji. Kažu da je tvrtki In Trend oko upisa vlasništva nad spornom parcelom pomogao Ured državne uprave, iako nije imao pravo na to i da su supružnici Obrvan magazin legalizirali mimo pravnih procedura.

-Upravna tijela Države se ne smiju miješati u pravne stvari iz nadležnosti redovnih sudova temeljem zakona o ZUP-u. U vezi predmeta (zemlje) sudski postupak započeo je 2005. godine. Ured državne uprave vršio je očevid 2008., a nezakonita presuda donesena je 2009. kojom se In Trend knjižio u zemljišne knjige. Presuda je nezakonita, jer se temeljila na nezakonitim činjenicama, odnosno osobe koje su bile na očevidu utajile su Sudu stvarno stanje na terenu te je time počinjeno i kazneno djelo prevare. Ministarstvo graditeljstva je najnovijom legalizacijom otvorilo niz imovinsko-pravnih predmeta pred redovnim sudovima. In Trend je temeljem pretvorbe i privatizacije kupio bivšu papirnicu Dubrovkinje Trade na Pločama iza grada. Ni na koji način nije mogao temeljem zakona postati vlasnikom nad privatnim vlasništvom. Nad imovinom koju je kupio-papirnicom-knjižila se RH za 2/4 i privatno lice 2/4 prava vlasništva pa bi time da bi In Trend dobio svoju nekretninu trebao podnijeti tužbu Općinskom sudu u Dubrovniku. Kada je doneseno Rješenje o izvedenom stanju na magazinu koji je izgrađen na privatnom vlasništvu-državno tijelo uprave Grada Dubrovnika je trebalo pismenim putem obavijestiti osobe koje graniče s tom nekretninom, što nije učinjeno, a niti je ikakva obavijest o legalizaciji okačena na objekt – kaže susjeda Ana Bašić, inače likovna umjetnica, koja spomenutu parcelu, koja u Jugoslaviji nije nacionalizirana, koristi za svoja umjetnička djela.

In Trend supružnika Obrvan pak odgovara susjedima kako je ta parcela u vlasništvu njihovih pravnih prednika punih 40 godina te kako su njihovom kupnjom postali vlasnici tog zemljišta što su i dokazali upisom vlasništva u zemljišne knjige. Ana Bašić zajedno s Tomislavom Mladinovim s druge strane tvrdi kako su oni vanknjižni vlasnici i posjednici spornog zemljišta još od 1939. godine, što, prema njihovim navodima, dokazuje i voda te struja od njihove kuće (inače na susjednoj čestici zgr. 661 Dubrovnik), koja je provedena upravo kroz spornu parcelu.

Sud bi u dogledno vrijeme trebao dati odgovor tko je pravi vlasnik sporne parcele te hoće li se u budućnosti na tom mjestu graditi apartmani ili će se koristiti za umjetnost. Kako god bilo, nevjerojatno je da se, zbog raznoraznih šlampavosti i nesposobnosti, i nakon dvadesetak godina od privatizacije Dubrovkinje vuku imovinsko-pravni repovi i ne vidi im se kraja.

Maro Marušić