Milijun puta sam prolazio pokraj Doma za starije na Pilama i pomislio kako li se osjećaju ljudi koji tamo borave? Jesu li u depresiji, je li njima dom samo tužna čekaonica neminovne smrti? Sa sličnim mislima krenuo sam raditi reportažu, ali čim sam ušao u objekt priča je krenula u neočekivanom, puno veselijem smjeru.

-Jako sam sretna što sam u domu – kaže nam nova korisnica doma osamdesetšestogodišnja Milica Tulić Portolan kojoj je muž preminuo prije mjesec i pol dana, nakon skoro 70 godina braka – Nisam mogla biti sama kod kuće, sve me podsjećalo na njega. Bojala sam se samoće, a ovdje u domu ima društva, svirke, pjevanja... Jako se veselim svojim danima koje ću provesti ovdje.

Ona je jedna od 107 korisnika Doma za starije osobe Dubrovnik. Najstarija osoba je gospođa Paola koja ima 104 godine. Osim Doma za starije osobe Dubrovnik, koji se nalazi na Pilama, u sklopu iste ustanove je i izdvojena poslovna jedinica Thermotherapia koja se nalazi u Mokošici i u kojoj je trenutno 56 korisnika, i to su osobe uglavnom s većim zdravstvenim poteškoćama.

Ponekad ravnateljici Doma Marini Sambrailo nije lako u organizaciji posla s obzirom na manjak stručnog osoblja.

- Nije to samo problem kod nas, nego je to problem na nivou države. Naša ustanova je kao i bolnica i radi se 24 sata. Tijekom radnog dana u smjeni su medicinska sestra i dvije njegovateljice. Ovim putem iskazujem poštovanje i zahvalnost svim djelatnicima Doma, a posebno prema djelatnicima Odjela njege i brige o zdravlju naših korisnika. No, nažalost kada raspišemo natječaj za medicinsku sestru ili medicinskog tehničara, pa mogu reći i njegovatelja nitko se ne javlja na raspisani natječaj, i iz tog razloga smo primorani zatražiti pomoć umirovljenog stručnog kadra gdje im se na taj način omogućava da u svom zakonskom okviru mogu produžiti svoju radnu aktivnost. Ovih dana sam zaposlila jednu umirovljenu njegovateljicu koja me oduševila svojom vedrinom i optimizmom kao i spremnošću za rad, te sam sigurna da će s mnogo entuzijazma odraditi posao njegovateljice. Ovim putem želim upoznati javnost da ćemo organizirati i tečaj za njegovateljice i njegovatelje, pa ovu priliku koristim da pozovem sve zainteresirane da se prijave za tečaj u Dom za starije osobe Dubrovnik. Tečaj će trajati tri mjeseca, s tim da su budući njegovatelji obvezni odraditi praksu kod nas. Plaće svih djelatnika su redovne, a plaće njegovatelja i medicinara uz noćni rad kao i blagdane su mogu reći prihvatljive – ističe ravnateljica.

Obzirom na dugu listu čekanja Dubrovnik bi mogao imati znatno veći broj domova.

- Trenutno je na listi čekanja 450 osoba i svakim danom imamo nove zahtjeve za smještaj u Dom – dodaje Sambrailo.

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković u ljeto prošle godine predstavio je idejni projekt Doma za starije i nemoćne osobe koji bi se trebao početi graditi 2021. godine. Kapacitet doma bit će 200 stalnih i 75 korisnika u dnevnom boravku, a predviđen je i za boravak oboljelima od demencije. Međutim i gradnjom te 100 milijuna kuna vrijedne investicije, kao i planom gradnje doma u Gružu za šezdesetak štićenika ne bi se obuhvatila čitava potražnja za domovima u Dubrovniku, jer iz godine u godinu raste broj zahtjeva, pa će se i na Pilama povećati kapacitet.

- U Domu za starije osobe Dubrovnik u planu je nadogradnja Doma za koju Županija, Grad Dubrovnik te Zaklada Blaga djela imaju veliko razumijevanje, kao i spremnost u financijskoj potpori - kaže ravnateljica Sambrailo.

Dubrovnik je specifičan po svemu, pa tako i po domovima za starije i nemoćne. Razlog je uvijek isti. Ogroman turistički rast i brojni apartmani. Naravno da je teško pronaći stručne medicinske sestre i njegovateljice kada je lakše iznajmljivati i zaraditi iste novce nego raditi stresan i odgovoran posao brige za starije i nemoćne. Država je prije nekoliko godina promijenila zakone i omogućila lakše otvaranje privatnih domova za osobe treće životne dobi (do 20 osoba), ali ni to nije promijenilo situaciju u Dubrovniku zbog istog razloga. Nekretnine su skupe i lakše se baviti apartmanima nego skrbiti 24 sata o osobama koje muču razne bolesti. Upravo se to dogodilo s privatnim domom u Župi. Zatvoren je i vlasnici se sada bave iznajmljivanjem turistima, tako da je jedini privatni dom sada na Batali.

- Jedna od naših usluga je pomoć i njega u kući starijim i nemoćnim osobama kojim putem naše gerontodomaćice odrađuju usluge organizacije prehrane, pomoći i njege u kući. Ovim putem također izražavam poštovanje i zahvalnost djelatnicama Doma koje su na terenu i koje savjesno i odgovorno odrađuju svoj posao. One su zaposlene preko Zaklade Blaga djela te se također zahvaljujem predstavnicima Zaklade na razumijevanju. Ujedno koristim priliku da se zahvalim svim našim donatorima. U New Yorku će se 26. siječnja održati velika humanitarna akcija za naš Dom u organizaciji Ane Stražičić Rodriguez, kao i Jany Hansal iz udruge Deša, pa im se ovom prilikom toplo zahvaljujem u ime svih nas – kaže ravnateljica i vodi nas u obilazak prostorija.

Ulazimo u dnevni boravak. Ekipica za stolom karta, a s klavira odzvanjaju taktovi raznih evergreenova. Korisnici pjevaju i plešu.

-Moj moto jest: „Korisnici u Domu trebaju uživati, trebaju živjeti dostojanstvenim životom, a mi smo tu da im to omogućimo!“ Upravo iz tog razloga smo u Domu pokrenuli i razne aktivnosti. Imamo jako dobru suradnju s korisnicima, kao i osobljem Doma Maslina. Dječica iz Doma Maslina se druže s našim korisnicima kroz razne aktivnosti: likovne, glazbene, dramske, plesne… Osim toga tu je i zajednički nastup i pjesma korisnika Doma i dječice iz Doma Maslina pod vodstvom profesora Viktora Lenerta koji svakog tjedna u našem Domu vodi zbor. Naši korisnici imaju i usluge fizioterapeuta, a tijekom jutarnjih sati i redovnu gimnastiku pod njihovim nadzorom. Uskoro ćemo opremiti i jedan mali fitness studio – najavljuje Sambrailo.

Srećemo na hodniku umjetnicu Ružicu Žitko koja nije prestala slikati ni u Domu. Pokazuje nam svoje slike Dubrovnika. Prekrasne su, naslikane toplim bojama. Obožava ovaj grad, iako nije rođena u njemu. Ovdje se doselila zbog suprugovog posla, koji je svojevremeno bio direktor INA-e u Gradu. Sambrailo kaže kako će organizirati izložbu njenih slika. Nije ona jedini umjetnik u domu. Tu je i Zvjezdana Macura koja je objavila zbirku pjesama Treptaj zvijezde. Priča nam odakle je dobila inspiraciju.

-Moj muž je bio bolestan i teško je disao, te je bio priključen na dva aparata. Stalno sam dežurala i provjeravala da se koji aparat ne isključi. Noći sam provodila budna i pričala s nebeskim tijelima, mjesecom, zvijezdama… Tako je nastala zbirka koju sam nazvala treptaj zvijezde, jer nikad nisam uspjela postići mir i nirvanu. Uvijek je u meni nešto treptalo – priča nam Zvjezdana čiji je i sin Duško u domu.

Ravnateljica nam pokazuje sobe. Svaka ima svoj WC. Postoje jednokrevetne, dvokrevetne i trokrevetne, te se, jasno, razlikuju po cijeni. Korisnici su sobama dali svoj osobni pečat. U jednoj od njih srećemo zaposlenicu doma Anitu Glavinić Čerić koja živi u Metkoviću i svaki dan putuje na posao u Grad.

Koga god sretneš u domu imaš scenarij za nevjerojatan film. Različite priče, a opet tako iste. Borba u kojem ne znaš što donosi sutra, ali u tome i jest draž. Smijeh i sreća izmiješani s plačem i tugom. No domovi poput ovoga na Pilama nisu tužne čekaonice smrti. Mjesto je to gdje teret svoga života možeš podijeliti s nekim koji je prošao sličan trnovit put. To je sasvim dovoljno.

A neminovna smrt čeka svih nas. Možda ona i nije tako strašna, možda je ona samo mjesto gdje se pronalazi mir i nirvana. Treptaj zvijezde i ništa više.

MM