Čuvena putnička agencija ostavila je veliki trag u životima onih koji su bili dio kolektiva koji se i dan danas okuplja u velikom broju.

A tko je mogao, vrlo se rado odazvao okupljanju! Oduševljena je time Jelica Čučević, koja je glavninu svog radnog vijeka provela u Atlasu.

„Jako nam puno znači ovo okupljanje. Atlas je jedan gigant koji je bio država u državi, što mi užamo reći. Stvarno je iznjedrio toliko divnih ljudi, toliko prekrasnih stručnjaka u turizmu, koji su se kasnije razmilili, možda po nekim drugim agencijama, nekim drugim poslovima, ali taj Atlas je uvijek ostao baza koja nas okuplja. Nažalost, nakon toliko godina Atlasa više nema, ali mi smo tu, ljudi koji su činili Atlas i tako se veselimo ovim našim druženjima, koliko god ih uspjeli organizirati. Ovo je sedmo okupljanje, nažalost zbog korone smo bili malo zastali, ali baš se veselim i ponosna sam da nas se danas ovoliko uspjelo skupiti“, priča Čučević.

Posebno je dirnut bio Ivo Maltarić, koji je u svom radnom vijeku promijenio više pozicija u Atlasu.

„Puno mi ovo znači. Mi smo živjeli kao jedna obitelj. Svi smo se poznavali, svi smo pomagali jedno drugome. Imali smo brodova i autobusa da je moglo tada u njih stati 5500 ljudi. Atlas je bio nešto posebno. Kad sam došao 1967., bilo nas je 56 zaposlenih. Za par godina, kad smo otvorili poslovnice, došli smo na 900. Onih najljepših godina bilo nas je 1560, plus 400 sezonaca. To je bilo oko 2000 ljudi, to je stroj. Svi su bili uniformirani, svi su jednako izgledali, ljudi su se čudili da nisu nigdje na svijetu to vidjeli. Zaista smo bili jedna organizacija koja je funkcionirala! Imali smo dobro rukovodstvo, a i svi smo se cijenili, poštivali. Nije bilo nikakvih podjela, nije bilo bitno u kojem sektoru tko radi“, kazuje Maltarić.

„OVO JE NEZABORAVNO“

A na okupljanje se stizalo i iz drugih gradova. Tako je Krešimir Macan „potegao“ iz Zagreba, samo da bi se susreo s bivšim kolegama.

„To je emocija. Velika familija. Mi smo onda bili sustav za sebe. Uvijek smo imali sve najbolje, tako se izborilo da Atlas ima sve – top. Imao je njemačke autobuse, hidroglisere, pa čak i mini hidroglisere. Jedino nije bilo helikoptera! S Atlasom proživiš puno života, tko je radio sezonu, znaš sve, dijeliš sve. Kad sam bio na Ambasadoru, s ekipom si tri mjeseca, doslovno sam navegavao“, prisjeća se Macan.

A često je surađivao s  kolegom Filipom Turudićem.

„27 godina sam držao aerodrom. Ovo je nezaboravno! Ovo je jedina firma koja se ovako okuplja. Drago mi je vidjeti ovoliko ljudi, dolaze iz cijele Hrvatske, možda i šire, to je velika gesta. Nije bitan novac, bitno je druženje, sjećati se starih vremena dok je Atlas bio gigant, dok smo bili prvi u svijetu!“, ponosno govori Turudić.

Na okupljanje su stigli bivši zaposlenici iz svih sektora, a u Atlasu su promijenili brojne funkcije, pa tako i Niko Bratoš.

„Ja sam radio puno poslova, pa sam tako bio i vozač, zadnjih 20 godina sam vozio autobus. Sjećanja su fenomenalna, praktički neopisivo! Sve organizirano, sve 1/1, sve se znalo tko što radi, kultura ponašanja, nemam riječi“, kaže Bratoš.

„TO JE BILA SILA“

A ono što se moglo čuti gotovo za svakim stolom je rečenica „prije je bilo bolje“.

„To su lijepa vremena, to su bili pioniri turizma, to su bili sami počeci. To je bilo jedno drugo doba življenja, dosta usporeno, kad nije bilo ni kompjutera ni interneta… Svi smo skupa rasli u tome, svi smo se gradili. Presretni smo da imamo priliku okupiti se, nije bilo pitanje je li ručak, večera, što je, bilo je bitno da se okupimo, proćakulamo, prepoznamo – možda i ne prepoznamo nakon toliko godina, pa se ponovno upoznamo! Jedan stvarno divan, emotivan momenat“, uz osmijeh priča Jelica Čučević.

„Neusporedivo je s današnjim vremenom. Svaka čast vozačima, oni uredno rade svoj posao, ali organizacija posla u Atlasu je bila takva da ne znam kako bi to opisao. Sve se znalo tko što radi, gdje treba, kako se treba ponašati, kako treba biti obučen“, kazuje Niko Bratoš.

„Vrijeme je bilo bolje jer smo mlađi i ljepši“, smije se Macan, pa nadodaje: „U smislu upravljanja hrvatskim turizmom, bilo je jako organizirano. Atlas je bio pravi DMC, ono što danas svi pričaju. Nitko im nije ni do koljena. Atlas te mogao uzeti gdje god i dovesti u minutu gdje je god trebalo, nikada ne bi propustio avion. To je bila sila! Najbolje su radili svoj posao. Mislim da su ljudi nostalgični s pravom jer mi smo znali, imali smo cijeli „know how“. Atlas je bio centar svijeta!“, ponosno ističe Krešimir Macan.

Djelić atmosfere s okupljanja pogledajte u fotogaleriji.