-'Državna služba u Dubrovačkoj Republici smatrala se iskuljučivo mogućnošću za služenje općem dobru i zajednici, nikako nije mogla biti prilika za stjecanje materijalnih, društvenih i političkih prednosti. Općenito, kada je riječ o upravljanju javnim resursima Dubrovnik je bio svijetli primjer među srednjevjekovnim gradovima, a Statut iz 1272. godine, još u svojoj prvoj verziji nosio je pregršt odredaba koje bi se mogle i morale korisiti u upravljanju na bilo kojoj razini i u modernoj, demokratskoj Hrvatskoj', rekao je Zorislav Antun Petrović na tribini koja je nosila naziv 'Korupcija - Osnovne protukorupcijske odredbe Dubrovačkog statuta i aktualnost Etičkog kodeksa'.

Dugogodišnji član upravnog odbora Transparency Internationala Hrvatske, Zorislav Antun Petrović predsjednik je etičkog povjerenstva za odabir udžbenika te predsjednik antikorupcijskog radnog tijela Zavoda za zdravstveno osiguranje. Iako nije povjesničar, pitanjima etike i korupcije aktivno se bavi već 15 godina. Do Dubrovačkog statuta, kaže, došao je vođen osobnom znatiželjom.

-'U Statutu se vodilo računa o minimiziranju rizika od korupcije, izbjegavanjju svakog oblika sukoba interesa, sprečavanju zlouporabe položaja, utaje poreza pa čak i izbjegavanja plaćanja radnicima. Rodbinsko interesno umrežavanje bilo je najstrože zabranjeno. Prema temeljnom načelu Statuta javne službe pripadale su Republici, a ne vlasteli, iako su najveći dio službi u javnom sektoru obnašali pripadnici vlastele. Bile su zabranjene predizborne kampanje prilikom izbora u bilo koje od tijela ili službi Republike', kazao je Petrović.

Posebno su danas zanimljive odredbe Statuta prema se nije smjelo obnašati dvije ili više javnih službi. Prevedeno na današnje uvjete, zastupnici u Hrvatskom saboru ne bi mogli istovremeno biti gradonačelnici ili vijećnici u gradskim ili županijskim skupštinama, što je čest slučaj.

Vijećnik je trebao imati vlastiti stav o onome o čemu govori, što znači da u ono vrijeme u Dubrovniku nije bilo moguće govoriti u ime kluba.

Posve je poznato kako je knežev mandat u Dubrovačkoj Republici trajao tek mjesec dana. U Zadru je mandat čelnog čovjeka općine trajao tri mjeseca, a u Splitu godina dana. -'Kada je riječ o prekršajima knez je tretiran kao svaki drugi činovnik', rekao je Petrović.

Bilo tko zaposlen u javnoj upravi nije se smio baviti poslom koji se na bilo koji način mogao povezati sa službom. -'Nadzornik žitnice nije smio trgovati žitom, stonskom knezu nije bilo dopušteno trgovati solju, dok carinici uopće nisu smjeli trgovati.'

Službenici su morali dati prisegu o namjenskom trošenju resursa prije stupanja na dužnost, a svaka tri mjeseca javni službenici su morali polagati račune Malom ili Velikom vijeću.

Dubrovačka republika se dosljedno borila protiv zloupotrebe položaja i ovlasti, ne smao proipisima nego i osnivanjem posebnih službi koje su se isključivo bavile kontoliranjem upravnog aparata. -'Prvi nadzorni službenici pojavili su se već u 14. sotoljeću i nijedan od njih nije se smio privatno baviti računovodstvom, što danas nije slučaj. U drugoj polovici 15. stoljeća posebna služba - providnici - pratila je glasanje i donošenje odluka u Vijeću.

O Etičkom kodeksu na tribini je govorio Antun Nodilo profesor filozofije i etike. Moderator je bio Nikša Sselmani, član KLGB Srđ je Grad.