Iz te igre gost teško može izaći kao pobjednik, ali ima pravo barem na fair-play. Toga je, međutim, i ovoga ljeta nedostajalo duž obale, gdje su čak i obične tostove pekli za (pre)skupih 47 kuna.

– O tome se i radi, nije uvijek samo cijena problem. Jer ako nešto platim deset kuna, onda želim da to i vrijedi deset kuna, a ne tri kune – ogorčen je Zagrepčanin koji je s obitelji proveo deset dana u hotelu na Mljetu.

Na ljetovanju kao iz rubrike “Ne ponovilo se”, zagrebačka se obitelj prvo sudarila s činjenicom da hotel pod parking prodaje pošljunčanu ledinu s kontejnerima za smeće, pravo carstvo galebova. Bilo im je odmah jasno na što će im automobil za dan-dva sličiti...

Ništa od nogometa

– To je bio početak. Ispostavilo se da se na televizorima, i u našoj i u dječjoj sobi, hrvatski programi jako slabo vide, a računao sam da ću na odmoru uživati u Europskom nogometnom prvenstvu... Ni od obećanog wi-fija u sobama nije bilo ništa, čak smo se i u hotelskom predvorju jedva spajali. Za večerom su nam rekli da voda nije za piće i djeci donijeli flaširanu, a ujutro je na švedskom stolu u bokalima stajala upravo ta tobože nepitka voda. Jeli smo iz tanjura na kojima je pisalo Cavtat, očito iz suđa rashodovanog iz nekoga drugog hotela. Dobivali smo masne noževe i čaše s ostacima ženskog ruža. Konobari su se pravdali da perilica slabo radi. U polupraznoj hotelskoj pizzeriji čekali smo pizzu 50 minuta. Kuhar je novi, pa se uči, rekli su nam. Pola litre točenog piva, koje u Zagrebu plaćam 14 kuna, u tom mljetskom hotelu koštalo je 28 kuna – reda sugovornik bisere kojima su svoje goste domaćini ljetos obilato častili, piše Večernji list.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.