Ostavku je podnio pred TV kamerama, bez pompe i patetike, bez prethodne političke konzultacije i kalkulacije. Oni koji ga poznaju, znaju da je to učinio prije svega iz ljudskog osjećaja i vojničke časti, objavljeno je u Slobodnoj Dalmaciji. 

On se u tih nekoliko sekundi, koliko mu je trebalo da izgovori ono što mu je na srcu, nije osjećao kao političar. On je u tom trenutku bio general koji je (ponovno) izgubio dvojicu svojih časnika i ljudski to više nije mogao podnijeti.

Ne zaboravimo, ministar je osobno obišao roditelje svakog poginulog pripadnika HV, što najbolje govori o tome kako on u tome doživljava svoju ulogu.

SMIJEŠNA POGREŠKA

Demokratska društva skeptična su prema generalima u politici. Demokracija i generalske zvjezdice prirodno su u raskoraku. Demokracija podrazumijeva dijalog i kompromis, zvjezdice na ramenu uglavnom slušanje i izdavanje zapovijedi.

Ponekad, međutim, izađe na dobro. Krstičević nije osobit političar ili, bolje rečeno, nije od one vrste političara na koju smo navikli. Loš je govornik, a mi smo društvo u kojem je držanje govora važna stvar. Zbog toga je često bio izvrgnut ruglu.

Zaribao je i kod ispunjavanja imovinske kartice. U tome nije bio jedini, ali je njegova pogreška bila, matematički gledano, prilično smiješna. Politički je to preživio samo zato što je sve vrijeme iskren na ljudskoj razini i što je u dijelu posla koji se odnosi na Oružane snage učinio više nego ijedan hrvatski ministar ili ministrica prije njega, piše Kapor.

KOLATERALNA ŽRTVA

Životna mu je želja u ovome mandatu bila riješiti i pitanje lovačke zrakoplovne komponente. Tu je nastradao u industrijskom sukobu SAD-a i Izraela, kao kolateralna žrtva, čija je jedina objektivna krivnja što nije jasno i na vrijeme upozorio javnost upravo o toj činjenici da bi posao stoljeća mogao propasti zbog interesa Lockheed Martina.

U toj je bitci on i osobno izgubio. Isključen je iz procesa nabave borbenih zrakoplova i sad je sve jasnije da, možda upravo zato, do te nabave neće doći u neko skoro vrijeme i da će hrvatsko nebo uskoro u cijelosti čuvati zrakoplovi s tuđim oznakama.

Svojom ostavkom, podnesenom zbog nesreće u kojoj, siguran sam, ne snosi nikakvu odgovornost, Krstičević je makar na trenutak zaslužio biti ponos nacije. Nema iluzija o tome da će njegov primjer slijediti neki naši budući ministri.

Krstičević je u tome poseban, ali rekli smo već i na početku - nije on političar na kakve smo navikli. On je u prvome redu čovjek i vojnik s jedinstvenim osjećajem za čast i odgovornost.

Cijeli komentar pročitajte OVDJE.